Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/obrisanipostovi

Marketing

Revizija



Dok sam pretraživao po sličicama koje sam zalijepio u prošlom postu pažnju mi je privuklo nešto što vjerojatno svi mi ne zamjećujemo ili pak zamjećujemo ali ne pridajemo važnosti, a radi se o "kreativnom neredu", da to nazovem ufino.

Kopam ja tako po sličicama koje su uredno složene po albumima, ali u albumima su samo one koje volimo pokazivati drugima (kad, i ako i kad do toga dođe) ostale se nalaze u kutiji. Je da je kutija na svom mjestu i znam koja je, ali do nje ima drugih kutija za koje ne znam što sadrže, a sadrže sve ono što smo jednog od prošlih dana maknuli iz svog vidokruga. Maknuli smo zato što nije bilo mjesta i zamijenili nekim novim "ukrasima" ili "rekvizitima".

Kopajući tako po kutiji sa slikama (one druge još nisam bio dotakao) naišao sam na neke slikice koje ne da nešto predstavljaju nego niti ne prepoznajem ljude na njima (slikano negdje u nekom prolaznom trenutku koji kao takav nije ni ostao u sjećanju). Što sa njima? Bacio ih! Poslije sam i u onim drugim kutijama otkrio da ima još slika, zalutale nekako tu. Aj dobro vratio ih u matičnu kutiju i sad je to nekako u redu (hehe nisam ni zna da mi je sekica zdipila neke, al dobro, beg nikad nije bio cicija).

Ali dobro to sa slikicama. Pretražujući tako slikice primijetim da u ormaru i po ormaru ima toliko stvari za koje niti ne znam da postoje. Zaboravljeno usput. E onda se sitim da mi je Ž. (od žena jelte) jednom rekla da ona nema di sa robom, jer da je ormar pun. E u tom ormaru, koji nije baš mali, četvrtina je okupirana mojom robom ostalo je njeno. Ma i neka je, red je da se Ž. dotjera, na što bi sličila kad bi bilo obratno. Bože mi prosti, ne bi sa njom ni izišao u svijet. E ali, pošto uvijek ima neko ali, ima tu "starudije" kao i među sličicama koje nitko ne razaznaje. Kažem lipo da starudiju da u Caritas (iako je već nekoliko vreća otišlo) ali ne! "Možda ću to jednog dana moći obući!" bila je konstatacija koju često čujem. "Ma štaš obuć kad si sve prerasla!" Slijedio bi standardni odgovor.

Ma dobro šta se tiče ormara u kojem nema mjesta pa je onda dnevna obleka po vješalicama, to još nekako prolazi. I sam je odlažem po vješalicama ili preko stolice. Ali police! A ljudi moji to je tek čudo jedno! Nema što nema na tim policama, i uvijek ih fali! Nikad ne možeš naći ono što tražiš! I tako se prisjetim jednog momenta.

Prije više godina sam nešto radio i pofalilo mi je 4 (riječima četiri) vijka za montažu bojlera. Znam da ih imam, ali ne znam koliko. Odem na "ranč", nađem 2 (riječima dva) i izgubim dva sata vremena tražeći još dva. Normalno, nisam ih našao i "pojilo" se jutro a da nisam ništa napravio. Otad više ništa ne spremam nego odem u dućan i kupim što mi treba i koliko mi treba jer potroši se znatno manje vrimena. Nakon toga sam napravio jednu reviziju i očistio svu starudiju.

Tijekom odrastanja djece nakupilo se igračaka da ti pamet stane. Onda su uslijedile godišnje revizije pa je sada tih igračaka znatno manje, ali opet ih ima toliko da ti pamet stane. Srića da su ih prerasli pa će za koji mjesec zatrpat drvarnicu, ali ni tamo nema mjesta, nemaš di nogu stavit! Dakle sve što nije u trenutnoj upotrebi "tutne" se negdje di manje smeta i tako se zatrpavanje nepotrebnim stvarima nastavlja, a prostora sve manje. Onda se kupi novi ormar, ako ga imaš gdje stavit, ak nemaš kupiš novi stan il sagradiš kuću (ako imaš novaca), al problem ostaje, jer sve prebaciš u novi bivak, pa se priča nastavlja.

Daklem, treba se rješavat starudije, a tako je i sa svime ostalim u životu. Evo npr. oni što nisu sami sa sobom riješili neke dileme iz prošlosti stalno se zatrpaju novim sranjima. Isto vam je i sa kompjuterima. Stalno nešto skidaš spremaš i na koncu nemaš pojma šta sve imaš. Ma, to što je sve zatrpano i nije toliki problem koliko je problem naći ono što ti treba. Obično kad tražiš ne nađeš, nego se pojavi kada ti više ne treba.

Prema tome ne može se reći da su oni koji su napravili "reviziju" siromašni zbog toga što se ne vidi njihovo obilje. Prije bi se moglo razumjeti da oni koji nisu, ne znaju kuda će sa sobom. Dok sam bio sam bio mi je dovoljan jedan ormar i par polica, sada niti ne znam od kuda da krenem sa revizijom, jer za takvo nešto trebaju se svi sastati, a to je opet problem svoje vrste.


Post je objavljen 13.12.2008. u 07:35 sati.