Mislim da je malo onih srednje generacije koji nisu gledali Chaplinov nijemi film "Moderna vremena" snimljen između 1932 – 1936 kada je premijerno prikazan.
Film obrađuje temu ubrzanog industrijskog napretka u čijem je središtu čovjek.
Danas, 70 godina poslije, kada je industrijski napredak zašao u sve sfere modernog života pojavljuje se jedan drugi napredak kojem je skupni naziv tehnološki napredak. Tehnologija je pojam koji definira neki procese koji predstoji ostvarenju nekog zadatka odnosno cilja. Što je taj proces jasnije definiran u svim svojim razvojnim fazama to se do cilja dolazi u kraćem vremenu uz optimalno iskorištavanje potencijala kako ljudskih tako materijalnih. Sve je podređeno zacrtanom cilju.
Razvojem računalne tehnologije koja po principu binarnog koda (niz naizmjeničnih jedinica 1 i nula 0) matematičkom preciznošću određuje cjelokupni proces stvaranja u kojem je čovjeku kao čimbeniku donošenja procesnih odluka bitno smanjena mogućnost utjecaja na promjenu cjelokupnog procesa. Umjesto njega sve odrađuje umjetna inteligencija koju je sam stvorio.
Kao posljedica svega javlja se čovjekova sve prisutnija podložnost toj istoj umjetnoj inteligenciji. Međutim kao što je industrijska revolucija trebala omogućiti lakše obavljanje postavljenih zadataka primjenom strojeva koji su se vremenom razvili do neslućenih razmjera tako je tehnološka revolucija trebala omogućiti njihovim lakšim upravljanjem što kao direktnu posljedicu ima smanjenu aktivnost ljudskih umnih kapaciteta odnosno djelomičnog ili potpunog potpadanja pod njen utjecaj.
Sve bi to donekle još i funkcioniralo da takav tehnološki razvoj paralelno ne prati razvoj mobilne komunikacije koji je i bio moguć primjenom već spomenute računalne tehnologije.
E sad, postavlja se logično pitanje. A zašto bi razvoj telekomunikacija bio kočnica jednom takvom napretku ako je u svakom trenutku moguće stupiti u kontakt sa onima koji čine tehnološki proces? Jer ipak je čovjek ostao kao vezna karika koja omogućuje da taj proces teče. Da, vezna i ujedno najslabija karika. Kako to najslabija, ako je sve sam smislio i kontrolira?
Upravo u tome i leži srž problema smislio jest, ali svi korisnici nisu jednako osposobljeni niti svi imaju jednake sposobnosti. Nadalje, da bi čovjekovo djelovanje bilo učinkovito on mora skupiti niz informacija na osnovu kojih će donijeti neku odluku po kojoj će se nešto odvijati. Umjetna inteligencija na današnjem stupnju razvoja to nije sposobna i vrlo veliko je pitanje da li će ikada i biti. Za donošenje neke odluke osim informacija potrebno je i neko vrijeme njihovog sažimanja.
Međutim kako je informacija kao takva dobila jedan novi medij prenošenja tako se sa njenom brzinom širenja kvadrira i količina informacija. U toj velikoj količini informacija sve veće mjesto zauzimaju dezinformacije jer je trenutno svima omogućeno njihovo prenošenje. To za posljedicu ima dva popratna efekta. Prvi je da se u toj šumi informacija nema vremena za njihovo sažimanje, a drugi da se na osnovu pogrešnih informacija donose krive odluke. Rezultat je neučinkovito izvršenje tehnološkog procesa. Koji kao takav također manifestira dvije nuspojave. Prva je sve veći pritisak na nosioce tog procesa, a druga, nemogućnost njihovog učinkovitog funkcioniranja zbog istog tog pritiska.
Kao rezultat svega dolazi do stvaranja zakonskih propisa koji bi neke takve odnose trebali regulirati. Ali gle čuda! Ti isti propisi (kao i svi drugi) su produkt one iste tehnologije koju bi trebali kontrolirati. Pa dolazi do paradoksalnog apsurda da propisi ne kontroliraju primjenu tehnologije nego čovjeka, njenog stvaraoca. Čime se dodatno umanjuje njegova uloga u cjelokupnom tehnološkom procesu što također za posljedicu ima njegov sve manji aktivni angažman.
Smanjenim utjecajem čovjeka kao nekog tko stoji iza svojih postupaka i za njih biva nagrađen ili kritiziran u cijeloj priči dolazi do njegovog odbacivanja odgovornosti za postupke i radnje koje ne može ili nije u stanju kontrolirati.
I sad ja vas pitam što nam je to dobroga donio tehnološki napredak?
Da se ne bismo krivo razumili, nisam protiv njega. Već za njegovu primjenu koja će služiti čovjeku, a ne da čovjek bude njegov sluga. Uostalom povijest nas uvijek iznova ući kako završavaju svi ti napreci koji su pretpostavljeni društvenom razvoju čovjeka.
Post je objavljen 13.12.2008. u 07:33 sati.