Pregled posta

Assassin's Creed

Žanr: Akcijska avantura
Proizvođač: Ubisoft Montreal
Godina izdavanja: 2008.
Minimalna konfiguracija za igranje: Windows XP/vista, Pentium D 2.6 GHz, 1 GB/2GB memorije, 256 MB RAM, DirectX 9.0c
Ocijena: 4/10

Stvarno je teško krenut pisat o ovom naslovu jer čovjek nezna sa čim da krene, dobrim ili lošim. Sama ideja zamišljena je fenomenalno a u neku ruku je i ostvarena kao takva, no koliko će vam živaca oderat igra je jedno uistinu posebno iskustvo.
Iz naslova možete sami zaključit o čem se radi u igri, ubojica ste jednog klana koji ubija određene mete po naredbi gazde a usput možete riješavat druge zadatke koji nisu pretjerano maštoviti nego se svi vrte na istu foru. Naglasak se dakako mora stavit da se radnja događa u srednjem vijeku i da na raspolaganju imate mač uz ponešto korisne dodatne opreme. Jednom kad uđete u grad on vam je na jedan način dostupan cijeli (nemožete jedino ulazit u zgrade osim u par njih za to predviđene) a jedan stvarno predivan dio igre jest grafička izvedba veranja vašeg lika po zgradama, pa tako tamo gdje se možete primiti tamo će vam se lik i primiti, neće to bit neko mješanje teksture i gotove animacije penjanja ko u nekim igrama.



Jedan od jednako glavnih dijelova igre je i borba, pa tako ako volite više izbjegavat borbe i svoju metu na brzinu ubit i pobjeć razočarat ćete se jer za sam bjeg trebat će vam ogromana sreća. Ocijena kakvu sa dodjelio igri apsolutno je opravdana a sad slijede razlozi toga. Imamo primjer gdje moram ubit metu no nju je vraški teško ubit jer je on "boss" kako mi to gameri znamo reć a njemu usput pomaže hrpa njegovih osobnih pristaša. Gubljenjem "zdravlja" prisiljen sam pobjeć sa mjesta akcije i pokušat se malo oporavit (HP se s vremenom sam restora). U bijegu kroz cijeli grad izgubim dotičnu ekipu koja me naterava no bez obzira na to iz čistog mira na mene se obruše stražari koji ionako nemaju pojma zašto ko manijak trčim. I onda kada se poželite par slabih stražara rješit dolazi vam meta sa svojim pristašama i odjednom na vas se okomilo 20 ljudi. Jedan dio tučnjave koji bi vama trebao ić u korist ali nažalost nikako nejde jest naguravanje, pa će vas tako neprijatelj primit za odjeću i bacit u neki kut iz kojeg nećete nikamo moć, no ako se uspijete iskobeljat da se baš ne zavučete u kut, ne brinite njegov kolega će se pobrinut da vas i on primi pa opet baci. Možete li si imalo zamislit koliko je odvratno kad vas hrpa glupih stražara nabacuje ko zadnje pseto i čisti vama pod? I onda dolazi najgori dio, razbjesnite se i želite im pokazat tko je gazda, a oni na vas jedan po jedan navale i izmlate vas na mrtvo ime bez imalo muke.
U drugom pak navratu ostajete zapanjeni zašto ste vi uopće profesionalni ubojica i koja je to vaša specifičnost? Recimo da opet navučete na sebe hrpu stražara i neda vam se mlatit, bacate se u bijeg, počinjete verat po zgradi i trčite po krovovima. Pritom se smijete i uživate u svojim trenucima slave, divite se vašem ubojici kakve vještine posjeduje, okrećete se da vidite koliko su se prašine nagutali bjedni stražari kad ono.. Vjerojatno su i oni svi skupa prošli obuku od malih nogu ko vaš profesionalac pa tako za vama trče po zgradama, preskaču sa zgrade na zgradu, penju se po zidovima, hodaju po daskama širine manje od 10cm.. U ovoj igri dobivate šamar za šamarom i ko da vas tu netko ismijava i govori vam kakav ste ustvari luzer a ne profesionalni ubojica sa vrhunskim vještinama.
Prelazim sad pak na sam zvuk u igri, vjerojatno nije previše ljudi imalo problema sa zvukom jer kod frenda sam gledao kako igra i sve je uredu bilo, no meni je zvuk štekao, likovi kad bi govorili prvo bi rekli par slova prve riječi rečenice pa tek onda nastavili dalje normalno pričat a muzika kada bi svirala toliko bi štekala i bila neprepoznatljiva da ju je bilo bolno slušat, a za svo to vrijeme igra juri bez problema. I onda se čovjek pita da što je sad ovo, grafika juri, zvuk iritira i ubija volju za igranjem.



Vratit ću se nakratko na borbu i spomenut samo da ima puno kombinacija za nekakve napade, za obrane, muljanje neprijatelja ali ljudi moji, znate li koliko vi brzo i precizno morate stiskat po tipkovnici i mišu da sve to liči na nešto, usput ako ste okruženi neprijateljima morate pazit koji će napravit kakav potez da biste odmah znali reagirat a na tipkovnici tipkama ljevo/desno/gore/dolje mjenjate metu kako biste ju mogli ili napast ili obranite se. Dotaknimo na kraju samo "bossove" od kojih su neki abnormalno teški pa tako kad ćete ga htjet napast nećete imat ni 1% šanse da ga pogodite, izmaknut će vam se, napast vas, izbit oružje iz ruke pa još malo mrcvarit a vi za to vrijeme kombinirajte po mišu i tipkovnici opcije za izmicanje, za obranu i onda eventualno nekakav brzi napad koji opet neće imat svrhe. Ali ne brinite se jer i onda kad uspijete metu zaustavit vaš "profesionalac" neće zabit svoj mač u nju već će ju šakom udarit u trbuh, pljusnut ili napravit bilokakav drugi kerefek pa bacit metu na pod a vi se onda pokušajte dočepat u hrpetini neprijatelja kojima ste okruženi žrtve na podu i dokrajčit ju. Kako bi vas se dodatno ponizilo autori su dodali slatku stvarčicu kod "bossova", nakon krvave muke da ga imalo ozljedite vi ćete ga jedva bacit na pod i zaletit se prema njemu da ga zakoljete, udarat ćete mačem po njemu ko budale a vjerovali ili ne, boss neće ni kap krvi ispustit jer to nebi bilo fer, niste se ionako do sad dovoljno namučili.
Šećer za kraj, prošli ste igru nakon teške muke, boli u glavi i rukama od udaranja po stolu, promuklog grla od psovanja a za sav vaš trud autori će vas nagradit jednim od apsolutno najgorih završetaka u ijednoj igri, nerazumljivim, nepovezanim sa ičim bitnim, nepovezanim sa pričom. Još bolje, priča je šuplja i očita pa sam tako nakon već drugog zadatka kojeg mi je gazda zadao znao tko će bit glavni negativac i samo sam čekao trenutak da se to potvrdi.
Postoje glasine da bi se mogao napravit nastavak igre, nisam nigdje vidio ikakve službene informacije, nikakve screenshotove, samo glasine. No uvjeren sam u jedno, bude li nastavak poput svog prethodnika igru zaobilazim u širokom krugu da si uštedim živce i vrijeme. No onaj tko ima čelićne živce, tko igru ne shvaća toliko ozbiljno i tko voli da ga se nagurava i čini nesposobnim jadnikom, slobodno onda neka odigra igru jer u njoj će vidjet sve dobro, ništa loše. Ja takav nisam pa i nakon toga što sam pisanjem prošao svu onu gorčinu koju mi je igra priuštila ocijena koju sam joj dodjelio čini se jaaako visokom.

Post je objavljen 13.12.2008. u 00:23 sati.