Ovaj post je povezan s u naslovu navedenim postom... a kako? E...duga priča, ali ovi put iman vrimena
Dakle....tog utorka, 25.11. bile su 99% šanse da ćeš doć, da ću te widit...ali nie se ostwarilo. Zadnja nedilja u studenom, 30.11......sidin sama na klupici i razmisljan o tebi...
...kako bi bilo da si sad uz mene, da sidimo tu zajedno...i zatvorin oči i dalje razmišljan... Otwaran oči i u trenu ti prolaziš kraj mene
...."Ček, ček je ja sanjam?"-prolazi mi glavon i ono nisam svjesna da si se jednostavno stvoria kraj mene nakon sta san te zamislila u mislima...Nešto nevjerojatno, tako nestvarno...al' da, da...istinito.
Zaista si bia tu, proša uz mene ka lagani vitar maistral, istina je da se nisi osvrnia ni pozdravia me, ali viruj mi da je sama tvoja pojava sama po sebi bila više nego dovoljna...i ja san bila sretna taj dan i ostala san sretna svih idućih dana do sada, i dalje ću nadan se... Vidiš koliko je meni malo potrebno za sriću
Hvala ti, Bože, hvala ti...usliša si moju molitvu i čua si moe želje...hvala ti za swe
Post je objavljen 13.12.2008. u 00:01 sati.