Sjedim ovdje, gledam u ova slova i ne znam što napisati... Ne znam što da kažem... Ne znam kako se osjećam... Sretna sam, ali nešto me muči... Željela bih znati što je to što me guši, ali ne mogu... Osjećam da se s vremena na vrijeme gubim iz ovog svijeta i odlazim u neki svoj imaginaran svijet gdje je sve onako kako ja želim, gdje maštam o svemu što mi fali i čime želim upotpuniti svoje praznine... A zapravo nisam svijesna što mi to fali... Ne mogu shvatiti... Pokušavam se naći, naći svoje mjesto na ovom svijetu, svoju ulogu u ovom filmu... Jesam li ja samo neka sporedna uloga nedovršenog profila koja se pojavljuje u tuđim životima kako bi upotpunila njihove prazne tekstove ili sam i ja jedna od glavnih uloga koja svojim problemima želi film učiniti zanimljivijim kako bi privukla više gledatelja? Zašto da se borim sama sa sobom kad time nište ne postižem nego si samo kompliciram život? Tražim li ja samo pažnju kako bi se osjećala važnom u ovom svijetu?
Gledam sve te ostale glumce i trudim se shvatiti kada glume, a kada su ono što zapravo jesu... Imaju li svi oni neke svoje maske kojima pokušavaju sakriti svoje pravo lice kako ne bi vidjeli kako su oni zapravo izgubljene duše koje očajnički trebaju nečiju pomoć da bi se osjećali potpuni, ali imaju previše ponosa da bi je zatražili pa se rađe skrivaju iza savršenih lica sa savršeno namještenim smješkom? Rijetki su oni koji pokazuju da ih nešto muči... A opet, postoje i oni koji misle da se svijet vrti oko njihovih problema i traže svim snagama svu moguću pažnju ovoga svijeta misleći da se sve okreće oko njihovog života, te traže da se svi samo posvete njima i zaborave da i oni sami imaju svoj život, svoje probleme...
Razmišljajući o ovakvim stvarima shvačam da nisam samo ja ta koja ne shvaća svoje uloge u svemu ovome, da se gotovo svi tako osjećaju... Ili sam možda u krivu? Zašto mi ljudi težimo savršenstvu kad ni sami ne znamo što je to zapravo savršenstvo? Nikad nismo zadovoljni ničime i koliko god dobijemo, uvijek želimo nešto više, nešto bolje... Zašto nas privlači ta riječ "savršeno"? Ni ne znamo što ta riječ zapravo opisuje, što predstavlja... Da li je itko ikada vidio nešto "savršeno"? Smatram da nije... Jer to zapravo ne postoji... Ništa na ovom svijetu nije savršeno, a mi toliko želimo da bude ni ne znajući što to zapravo želimo... Kad bolje razmislim, težeći savršenstvu težimo nepostojećem, nemogućem... Savršenstvo je nemoguće u svakom pogledu... Čak kad i ugledamo nešto i pomislimo kako je to nešto savršeno, ne shvačamo da zapravo nije ni blizu tome jer sigurno postoji neka mana na tome koju mi na prvi tren ne primjećujemo...
Mi zapravo vidimo sve onako kako mi to želimo, ne prihvačamo realnost... Umišljamo neke stvari kako bi sve ispalo barem približno onakvo kakvo želimo da to bude, a kad shvatimo kakvo je sve zapravo tada je već kasno... Zašto se mi toliko zamaramo sitnicama i ne shvaćamo samu bit nekih stvari? Zašto se ne trudimo promjeniti sebe i prihvatiti neke činjenice nego se trudimo mjenjati svijet i sve ono što nam nije po volji kako bi sve bilo kako mi želimo? Zašto nitko ne može shvatiti da nije centar svijeta i da se ne vrti sve oko njih, te da bi mogli nekada prestati toliko veličati sebe i vidjeti kako ima i drugih ljudi na svijetu osim njih samih? Ne znam odgovore na sva ova pitanja koja mi se motaju po glavi... Samo iznosim svoja mišljenja o svemu tome nadajući se da sam barem blizu pravoj istini...
by: Elly the Crow *.*
Post je objavljen 12.12.2008. u 21:43 sati.