Marketing
if love was red, then she was colorblind
nostalgija je hrđa sjećanja.
s njima sam i ja hrđava.
onoliko koliko se može promjeniti u 60 minuta, zaista se i previše toga može i uvijek dogodi u 365 dana. slijedi uranjeni rezime godine na odlasku. (zar već? )
sjećate se dimenzijskog kraha? Peyton je bila borac. izlazi iz 08. sa ožiljcima. prilično vidljivima i vidno oslabljena. svi oni koji priželjkuju psawyer u sretnom i lyricsčastom ruhu...zar me stvarno dugo niste sretnom doživjeli? :) nešto zbilja onda ne valja. očito i nije valjalo.
kada se nađete u situaciji da vas realno vrijeme natjera da na sekundu pogledate unatrag, što vidite? koliko ste zadovoljni? koliko ste se borili? koliko ste puta pali, koliko ustali? koliko dugo ste padali, a koliko duže ustajali? koliko duže, ne koliko dugo. jeste li padali ili se spoticali? ili oboje. jeste li sretni? ja znam da ja jesam. još uvijek liznem rane sa suzom u očima, ali sretna sam što su tu. peyton je velika cura. koja je još više odrasla. što se i reflektira u boxovima, kao što su neki primjetili. :)
ovog puta nemam za vas lyricse ni citate. imam zimske hitove u boxu i sliku s početka posta. legnite na trenutak i razmislite o tome tko ste i što ste. o tome što želite promjeniti, što želite biti. imate i više od 60 minuta do 31.12. za promjene. zamislite samo koliko je to minuta i promjena. for better or for worse.
razmišljajte.
preporuka tjedna: band of horses – no one's gonna love you.
Post je objavljen 12.12.2008. u 19:14 sati.