
Anđeo
tvoj mali plavi anđeo
ti ga vidiš pod prstima
sumnjaš u svoj zdrav razum
što je to
u čemu je to
zašto je to
u busu u busu u busu
ubijaš ga svakom svojoj sumnjom
nema veze
anđeli ionako umiru
kad je riječ na usnama izgubljena

tvoje gluposti mirišu na dobrotu
u to sam sigurna
iako ne mogu reći da to volim
ti si ionako devedeset sati u trenutku
predvidiv i naporan
no valjda će i vjetar neki
zasjeći tvoju lubanju
pa možda ipak
ona dođe i zagrli te
pa zavoli tvoju narav

pišem mailove
komade iluzije i laži da zaogrnu
okrhnut komad dana
sve šuti i očekuje
ne znam što bih još mogla dati
u rukama su mi
žile kucavice
i odbrojavanje počinje
ne to nije kraj
tu se samo slio njegov rast

malo sam razočarana
nema podebljanog smijeha
u koji ćemo naslagati puzzle
o puzzle
jedne me čekaju
tisuću komadića
već godinu dana
eto stoje tamo u ormaru
ako se potrudim zbilja
hoće li se tako posložiti
i moja duša
bojim se da se tih mrvica
već najelo krdno divljih svinja
i šuma fijuće
da se vratim

hladno je o još kako je hladno
nemam dovoljno velike naočale
da unutra ubacim stakalca od tvojih
tetovaža
ti se komadi kože neće vratiti
odumrli su
mrzim što si tako zarobio
moje ime
ono je bar uvijek bilo
slobodno u svojim varijacijama
sad ga valja promijeniti
u never yours

uvijek sve započne s blagdanima
tad navučem crvenu suknju
kapu na glavu
pa odlazim u veliku dušinu zgradu
tamo po cijele noći umatam igračke
za svu djecu ovog svijeta
a djed Mraz svojim obraščićima
grije hladne prste
djede što ćeš meni donijeti ove godine
Post je objavljen 12.12.2008. u 16:43 sati.