ja sam tako ocita, a ti si tako prokleto corav. ah.
zar ne mozes vidjeti?
zar ne mozes otvoriti oci?
zar ti nije jasno?
zar stvarno ne mogu nista napraviti da ti se izbistri?
zapravo... ne.
sam otvori oci.
al nadam se da se to neces kasno sjetiti napraviti.
jer, bit ce kasno tada.
bit ce ti krivo, a meni jos vise.
a znas da imas ogromnu sansu.
dajem ti ju na dlanu.
pred nososm ti je, a ti ju ne vidis.
ili ju vidis, ali se pravis kao da ne?
napravi nesto, molim te.
zar stvarno ja uvijek sve moram raditi?
nemam ideja vise.
Post je objavljen 12.12.2008. u 16:20 sati.