Pregled posta

USUSRET 130 GODINA RADA PULSKOG VATROGASTVA

PULA

Službeno je aktivnost vatrogasne postrojbe započela u Puli 1. listopada 1878. godine, imala je dvije čete, a svaka po 24 pripadnika. Radili su u tri smjene i u svakoj je bilo po osam osoba.

Prije 130 godina, dalekog 10. lipnja 1878. godine, kada je Istra bila u sklopu Austro-Ugarskog Carstva, tadašnje Općinsko vijeće predvođeno gradonačelnikom dr. Antoniom Barsanom odlučilo je osnovati, prvi puta u Puli, postrojbu gradskih vatrogasaca. Njihovo je prvo sjedište bilo na ondašnjem i današnjem Danteovom trgu (preko puta osnovne škole, u neposrednoj blizini fontane), a u razdoblju između dva svjetska rata postrojba je preseljena na današnju lokaciju.Na objavu gradske vlasti o utemeljenju vatrogasne postrojbe javili su se obrtnici, među njima posebice tesari i zidari, koji su pretežno bili zaposleni u Arsenalu. Službeno je aktivnost vatrogasne postrojbe započela u Puli 1. listopada 1878. godine, imala je dvije čete, svaka po 24 pripadnika. Radili su u tri smjene i u svakoj je bilo po osam osoba. Prilikom prijema u službu vatrogasci su polagali prisegu obvezujući se da će izvršavati radne zadaće i uvijek biti spremni pristupiti gašenju požara.

Crkvena zvona oglašavala uzbunu
U to doba govorilo se devet vrsta požara: na osobi, u podrumu (kantini), u skladištu (magazinu), o požaru stana, na dimnjaku i tavanu te velikom požaru, šumskom požaru i požaru u rudniku.Zašto je 1878. došlo do osnivanja vatrogasne postrojbe u Puli?U brošuri Vatrogasac Rodolfo Pons, vatrogasni inspektor, piše da je 1878. godine buknuo požar na kući gospodina Masserotia, koji je iznenadio grad, jer Pula nije imala vatrogasce, a ni opremu za gašenje požara. U to je doba djelovala vatrogasna postrojba u Arsenalu i upravo su ti vatrogasci ugasili požar na Masserotijevoj kući.Kao i u drugim gradovima, i u Puli su crkvena zvona koristili za uzbunjivanje prilikom izbijanja požara. Samo u slučajevima izbijanja požara na objektima Austrijske carske mornarice ili u luci koristio se top na Kaštelu, a na intervenciju su vatrogasci išli kolima s bačvom kapaciteta 800 litara, koja su vukli konji. Budući da su gradske ulice bile uske (širine četiri metra), a konji su bili hitri i temperamentni, dopremu vode za gašenje usporavali su pješaci, pa je odlučeno da se nabavi dvokolica. I na dvokolicama su bile drvene bačve, ali upola manjeg kapaciteta (400 litara), pa se njima lakše kretalo i rukovalo, pogotovo ako je požar izbio u kojoj od ulica starog grada. Budući da su se vatrogasna kola s konjskom zapregom koristila noću, za osvjetljenje su se koristile petrolejske lampe, što je bio korak naprijed u odnosu na ranije doba, kada su se koristile baklje.

Budući da Pula nije imala staju s konjima, općinski propis omogućavao je vatrogascima da u slučaju hitne intervencije na cesti pokupe prve konje s konjskom zapregom. Vlasnik je morao pristati, jer su u protivnom slijedile novčane kazne. Poglavarstvo grada odredilo je naknade, odnosno nagrade, vlasnicima konja koji su prvi stigli u postrojbu kada je na snazi bila uzbuna zbog požara. Onaj koji je prvi stigao u postrojbu je za nagradu dobivao pet forinti, drugi tri, a treći dvije forinte. Za ustupanje konja, vlasnici su pored toga, dobivali naknadu od jedne forinte na sat.

Transilvanski konji u Fažanu stizali za 15 minuta
Prvi zapovjednik pulskih vatrogasaca Giovanni Pons obavljao je svoju dužnost više od tri decenije, a bio je porijeklom Francuz. Njegovi preci stigli su u Istru s Napoleonovim trupama. Gospodin Pons bio je u gradu popularan i poznat kao izvrstan poznavatelj i istraživač istarske povijesti i arheologije.Još na početku prošlog stoljeća pa sve do Prvog svjetskog rata, vatrogasni voz vukli su konji, ali tada su pulskim vatrogascima stavljeni na raspolaganje brzi mađarski konji iz Transilvanije, koji su bili izvrsno uvježbani. Na zvuk vatrogasnog zvona sami bi se postavili na mjesto uprega za voz, a bili su tako brzi da bi stigli u Fažanu za 15 minuta, vukući sa sobom opremu tešku 3.800 kilograma.

Da bi uspješno obavljali svoje zadaće, pripadnici pulske vatrogasne postrojbe svake su nedjelje po dva sata uvježbavali vatrogasne vještine, dok je za novoprimljene vatrogasce organizirana posebna obuka za rukovanje vatrogasnim aparatima.U Puli su uz vatrogasnu postrojbu grada djelovale i vatrogasne postrojbe u privatnim tvrtkama, posebice u industriji, a postojale su i dobrovoljne vatrogasne udruge. Sličan model pulskog vatrogastva funkcionirao je i u doba vladavine Italije, ali to ipak nisu bila društva u današnjem izdanju, koja su nastala u bivšoj Jugoslaviji.Nakon Drugog svjetskog rata pulsko profesionalno vatrogastvo djelovalo je pod više imena: Vatrogasna milicija, Vatrogasna četa i Centar za zaštitu od požara, u bivšoj Jugoslaviji, a u novije vrijeme, najprije kao Vatrogasna postaja u sklopu Policijske uprave istarske te od 2000. kao Javna vatrogasna postrojba Pula.

Pulski vatrogasci dobili brojna priznanja
Dobrovoljno vatrogasno društvo Pula osnovano je 1950. godine, tijekom svoga djelovanja također je bilježilo mnoge organizacijske promjene, a osnivanjem Vatrogasna zajednice Istarske županije prije 15 godina obnovljena je aktivnost mnogih društava, a među njima i DVD-a Pula, koje danas broji oko 90 članova.
Pulski vatrogasci djeluju od 2000. u sklopu Područne vatrogasne zajednice Pula koju su odlukom svojih poglavarstava osnovali gradovi i općine na području nekadašnje Općine Pula. Javna ustanova – Javna vatrogasna postrojba Pula, čiji su osnivači gradovi Pula i Vodnjan te općine Medulin, Ližnjan, Svetvinčenat, Fažana, Marčana i Barban, ima 70 djelatnika vatrogasaca, a oko 400 dobrovoljnih vatrogasaca djeluje u dobrovoljnim vatrogasnim društvima: Pula, Medulin, Ližnjan, Peroj Svetvinčenat, Vodnjan, Barban, Brioni-Fažana, Marčana i Sutivanac.

Pulski vatrogasci su tijekom 130 godina djelovanja postrojbe ponosno nosili ime svoga grada ne samo učinkovitim intervencijama nego i mnogim drugim humanitarnim aktivnostima. Bili su mnogo puta izvrsni na međunarodnim natjecanjima vatrogasaca Europe, a najveći uspjeh zabilježili su u Torinu 1910. godine. Nastupili su rame uz rame s kolegama iz Beča, Budimpešte, Londona, Pariza, i osvojili prvo mjesto i Zlatnu medalju, a u Pulu su se vratili s pokalom. Za svoj rad dobili su mnoga priznanja, među njima i nagradu općine Pula 1978. godine, a ovih dana nagradu Općine Barban. Glas Istre


Post je objavljen 13.12.2008. u 06:12 sati.