Mada nisam pretjerani fan ičeg starinskog, folklornog, tradicijskog....možda čak obratno, ova mi se sličica povratka u prošlost jako svidjela! Doduše kao odvojeni, strogo ograničeni odsječak vremena, skok u neko drugo vrijeme, poput vremeplova....možda i baš radi toga jer je nestvarno, drugačije, nesvakidašnje! Vjerojatno neću nikada niti saznati je li to Kata i htjela, pokazati mi da seoski turizam, uprkos mojoj skepsi, ipak ima svojih čari, neodoljivih sastavnica!
U prvoj njezinoj sasvim zgotovljenoj kućici za turiste je centralna prostorija kuhinja s blagavaonicom. Masivni, ne pretjetano dorađen stol, šest istih takvih stolica, originalni "kredenc" s početka prošlog stoljeća, pun oslikanih tanjura i zdjela, te zanimljivih čaša, sudoper od gusa, pod od širokih hrastovih dasaka s karakterističnim mirisom nekog jako davno zaboravljenog sredstva za čiščenje, "otoman" i još jedna masivna komoda, sva šupljikava od crvi i prilično potamnjela. U uglu remek djelo, vijerna kopija višenamjenske zidane, kaljeve peći. Sazidana zapravo između dvije prostorije, tako da grije i spavaću sobu, i sasvim zaboravljenog oblika. Srednji dio visok oko 2 metra, desno niži dio s debelom metalnom pločom za kuhanje i pećnicom ispod, a lijevo oko 2 metra dug, sedamdesetak centimetara visok i malo manje od metra širok nastavak, sav od oslikanih elemanata, kao i ostatak peći. I na njemu debela "perina" punjena guščjim perjem.
Kata odjevena u široke višeslojne suknje i bijelu bluzu, usku u struku, a nemarno, labavo zavezanu na grudima, tako da ostavi više nego raskošan dekolte. Moje traperice i maja su vjerojatno bile kao šaka u oko u toj slici, ali kako je prizor bio namijenjen samo za mene, nije bilo bitno....
Dočekala me u već prilično zagrijanoj atmosferi, dopustila mi tek ovlaš poljubac u obraz, posjela za stol i natočila mi popriličnu količinu šljivovice u "čokančić". Bljesak u očima je pokazao da joj se svidio jesenski, smeđkasti buket, mješavina suhog i svježeg cvijeća i jesenskih plodova. Kako se iz čokančića ne pijucka, ubrzo mi je postalo jako toplo, a i svašta mi je počelo padati na pamet. Osobito nakon što se jako sagnula da provjeri pećnicu i pokazala mi puno više od kraja čarapa stegnutih ukrasnom gumicom ispod koljena. Uopće nisam siguran da sam dobio stolicu s najboljim pogledom sasvim slučajno.... Samo se prepredeno smiješila kada se okrenula da s kredenca uzme drveni oval s nekoliko vrsta sira i tanko narezanom šunkom i košaricu s domaćim kruhom debele hrskave kore. Smješak se samo pojačao kada se nagnula nad stol da ih postavi pred mene...sigurno zbog moga izraza lica! Sasvim vjerojatno sam krajnje bezobrazno buljio u raskošne grudi pridržavane tek čipkastom potkošuljom. U dva koraka sam bio iza nje, taman kada je uhvatila poslužavnik sa starinskom bocom vina od bar dvije litre i čašama. Možda mi se samo učinilo, radi rakije i vrućine, ali osjećaj punih ruku njezinih grudi bio je tako poseban da ću ga dugo pamtiti. Kada su mi ruke kliznule niže, obuhvatile struk, pa zaokružile po bokovima, guzi, tek je malo zadrhtala, privila se i zabacila glavu unazad, naslonivši je na moju, nudeći bijeli, uzbudljivi vrat. Ali me (pre)brzo prekinula uz jedan od onih izravnih čvrstih pogleda, i to skoro s moje visine, na što se još uvijek navikavam... desert je poslije večere...sada budi dobar! Poslušno sam pojeo predjelo uz njezinu pomoć, jer je svako malo, radeći salatu, servirajući i provjeravajući pečenku, svraćala do stola, uzimala ponešto prstima, oblizijući ih svaki puta tako sugestivno.....
Možda je, a možda i nije, doista očekivala da ću izdržati čitavu večeru.... Nisam! Tek što je izvadila popriličan komad rumenog, reš pečenog kremenadla iz pećnice i spustila ga na stol, ponovo sam je obuhvatio oko struka i zagnjurio lice u udubinu ispod vrata...nije se više bunila. Niti kada su mi ruke počele lutati svuda, kada sam razvezao mašnu na dekolteu! Tek kada sam je htio saviti u struku, nasloniti na stol, okrenula se, poljubila me, strasno i dugo, i sasvim izmjenjenim glasom, ubrzanog daha, rekla....ne na stolu, stol je za objedovanje....Povela me do perine na peći, svukla bluzu, popela se i legla na leđa, ne skidajući crne, niske, čizmice, možda jedini neautentični modni dodatak... Poprilično crvena u licu, čvrsto me, s tek naznačenim osmjehom u kutu očiju, pogledala, podigla koljena puštajući da joj suknje kliznu i ogole iznad koljena gola bedra, te mi pružila ruku i pozvala me. Hajde, dođi, vidiš da je sve spremno! Učinilo mi se još dok sam guzu mjerkao rukama da je tako, da ispod suknji ne nosi ništa..... Valjda zbog toga nekada nisu nosili traperice, što se tako teško i dugo skidaju....široke seljačke hlače su valjda same padale u ovakvim trenutcima...
No, uglavnom, bilo je strašno vruće, znojno, uskomešano, zavrtjelo mi se čak u jednom trenutku....tko zna od čega više, rakije, vrućine ili raskoši u koju sam upao....
Kremenadl nije bio sasvim hladan kada je došao na red, ali niti daleko od toga....
Post je objavljen 12.12.2008. u 11:32 sati.