Mračni kasnojesenski dani garnirani olujnim jugom koje divlja li ga divlja na otvorenom moru, u pravilu predstavljaju idealno ozračje za nepretenciozno kontempliranje o smislu svega postojećeg, kao i stvaranje neizbježnog mediteranskog sfumata u glavi «dalmarcordskog» tipa.
No, ne morate se bojati depresivnog filozofiranja, tugu s juga ostavit ćemo za «bolja» vremena, a današnjim postom samo želim otrgnuti od zaborava neke davno nastale fotografije kako bi i na ovaj način ostale kao uspomene na doba koja su odavno već prohujala.
Pripremajući ovih dana zajedno sa skupinom mladih poletnih škverana, novi portal trogirskog brodogradilišta, prekopali smo po arhivi starih albuma, pa otkrivši pravu malu škrinju s blagom, odlučili mnoge požutjele fotografije prenijeli u digitalni oblik.
Čitava galerija slika, biti će u vrlo skoro vrijeme objavljena na www.brodotrogir.hr, ali dok mi sve to ne posložimo kako Bog zapovida, ne mogu odoliti iskušenju da poneke od tih nastarijih fotografija objavim već sada.
Dok nas još uvik ima...
Zapisi o gradnji brodova u Trogiru datiraju još od davnog osamnaestog stoljeća, a preteča današnje suvremene brodograđevne industrije, bili su brojni mali škverovi poput onih u vlasništvu obitelji Koščina, Katalinić, Strojan...
U godinama nakon drugog svjetskog rata, na poluotoku Cumbrijanu počeo je rasti novi škver koji je u prvo vrijeme nastavio s tradicionalnom gradnjom drvenih brodova....
Ne kaže se zaludu - "brodovi su isti ka i ljudi"...
Raditi u škveru, nikad nije bilo lako...
Oblikovati pramčanu statvu
Savijati korbe i madire
Ipitivati kvalitetu materijala...
Malo-pomalo, započelo se s gradnjom brodova čeličnog trupa
Svečanost porinuća uvijek je donosila velika uzbuđenja
A kad brod prvi put poljubi more i zaplovi..
Pa još nekoliko mjeseci uz opremnu obalu...
I na koncu, svaki brod otplovi svome oceanu...
Sve je isto
A sve je drugačije
Život je to...
Post je objavljen 12.12.2008. u 09:42 sati.