Marketing
*Ponekad ljubav možda vrijedi bola... Moja i tvoja više ne! *
Opet minjam adresu...
Mislila sam da necu...
Ali morala sam...
Zasto?
Ovo je jednostavno postala prepsihološka igra za mene...
A Prljavci su bili tako dobri tu vecer... Svirka fantasticna...
I nas ples... Savršeni duo... Sklad...
Onaj tvoj poljubac... Nacin na koji sam te odgurnula...
Te 20minuta samo za nas... Samo nas svijet... Nas dvoje... Bez one polovice grada koja nas je vidjela...
Svaka tvoja rijec... I da je ona samo losa kopija i nedovoljno dobra zamjena, da mislis na mene, da me sanjas...
Svaka tvoja poruka tu noc...
Svaka tvoja rijec na fejsu iduci dan...
Dogovor za kavu...
Sat vremena smijanja koliko smo toga dozivjeli ova dva miseca sto smo razdvojeni...
Poziv da dodem na Otok kad budes dole s ekipom, jer nju ne zelis doli voditi... Nego mene!
Poljubac za rastanak... Dogovor da se vidimo usprkos njoj...
I jucerasnji poziv da dodem na party sutra... Prekid s njom, Lutkicom na napuhavanje...
Sve je to tako stvarno...
Sve je to zbilja bilo tako...
Ali ipak ova nada za novi pocetak je tako lažna...
I ja se zbilja nemam snage vraćati na pocetak... Zbilja nemam...
Jer previse je nepovjerenja sad medu nama... I premalo ti toga mogu vjerovati da si iskren...
A tako te lako zatrebati...
I taman sam se navikla na to da te nemam i krenula dalje...
I nemam snage za prolaziti sve ispocetka...
Pa makar bilo bolje...
Jer ne mogu zaboraviti bol i suze, ne mogu!
Zato... Dokazi mi da ce biti bolje... Trebam to...
I ja cu se vratiti...
I zato sam prominila adresu... Jer ne zelim da kao i ova dva miseca otvaras moj blog i listas moj zivot kao stranicu... Ne... Budi uz mene i pokazat cu ti svoj svijet izvan ovoga...
Ljepsi je, znas?
Post je objavljen 11.12.2008. u 23:12 sati.