U novopokrenutoj Biblioteci Pjesništvo, pod uredničkim vodstvom pjesnika i kritičara Ervina Jahića, V.B.Z. idućeg tjedna objavljuje čak četiri pjesnička naslova. Prvi naslov koji je nedavno izašao u Biblioteci knjiga je pjesama uglednog bosanskohercegovačkog i hrvatskog autora Ivana Kordića “Živi stroj”.
Dakle, uskoro čitajte knjige pjesama :
Evelina Rudan: “Pristojne ptice “
Evelina Rudan ovom se knjigom nudi kao najuzoritija autopoetička proteza jednosmjernoj ulici našeg poetskog kritičkog mimetizma. Istina, ona tematizira sebe, ona prepisuje iz stvarnosti koja joj posuđuje odraz, ali pritom emitira posve neposredovani energizam i sliku, ne vođeći previše računa o narudžbi zrcala, o tome iz čega je sve "posudila" ono što je bilo fitiljem za autentičan, nemanipulirani govor koji se naglo sjeća svega – i sebe nekoć i sebe sada, i stabla, i bršljena, i ptice.
Branko Bošnjak: “Svrhe malih stvari”
Svijet Sitnoga i neambiciozna ljubav za Malo jedini je dio tematskog registra koji Bošnjak cijeni i honorira. U području Sitnoga zasad kapital ne pronalazi veći interes pa je nužna instrumentalizacija izostala, a to ne jamči da svojim pipcima neće napasti i skromno polje pojedinčeve oaze Maloga.
Budimir Žižović: “Marchi na biciklu”
Pravo Drugoga, pravo na drugo i drugačije nije novost za ovoga pjesnika, to se pravo vuče s njegovim prvim knjigama, to je pravo pojedinca na slobodu, pravo na pjesmu ili čašu vina. Žižović je bio i ostao buntovnik s razlogom. Za njega pjesma jede pjesnika, a ljubavnik ljubavnicu. Žderanje bez ostatka preduvjet je svake umjetnosti, a posebno one u kojoj nije umrla etika. Poezija je još uvijek živa i taktilna ili je nema.
Ivana Šojat-Kuči: “Sofija plaštevima mete samoću”
Poetizirani "portreti žena" u ovoj knjizi mogu se čitati i kao iskazi o oštricama svijeta, gdje se "duše žena" klate pokušavajući održati emotivnu i egzistencijalnu ravnotežu usuprot padu u besmisao i potpuno ništavilo. Mimo vazda agilnih feminističkih pregnuća, autorica uglavnom poharane, ponižene, isprane i ranjene ženske intime pokušava "lirski sanirati" katalogom emotivnih registracija ili ispovjednim zagovorom, kadšto i izgovorom. Šojat-Kuči ne piše o sebi iz sebe, već iz drugih. Točnije, njezine pjesme pišu "Druge".