Postoji li ljudska djelatnost koja ima veći utjecaj od (monopolskog) položaja odvjetnika i javnih bilježnika?
Za razliku od proizvodnje i usluga koje na tržištu valoriziraju svoju djelatnost, ili proizvodnje i usluga koje, po prirodi poslovne aktivnosti, koliko toliko obavljaju kontroliranu – reguliranu djelatnost (vodoopskrba, i sl.), odvjetnici i javni bilježnici imaju obrambeni kišobran – ceh (odgovarajućih komora odvjetnika i javnih bilježnika) koji im omogućava monopolski položaj.
Ako prihvatimo da odvjetnici i javni bilježnici (JB) obavljaju društveno korisne, i javne poslove, onda ni monopolski položaj ili kartelsko utvrđivanje tarifa i nije sporno. Sporno je to što potrošači – korisnici usluga odvjetnika i JB nemaju mogućnost zaštite gospodarskih interesa, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.
Naime, nagrade za rad i naknade troškova u obavljanju službenih radnji odvjetnika i JB određena je odgovarajućim tarifama, koje donosi Komore odvjetnika i JB, uz suglasnost ministarstva pravosuđa.
Ipak, Ministarstvo pravosuđa je dio strukture vlasti i nije nužno partner potrošača, a trebao bi biti, onih (građana) za koje ministriraju. Ministrirati znači služiti. Da li služe vlasti, gospodarstvenicima, odvjetničkom cehu ili građanima drugo je pitanje.
Podsjetimo se, Hrvatska odvjetnička komora je od 2004.godine, samostalno, bez suglasnosti ministra/ice pravosuđa (tada im je Zakon tu mogućnost i omogućavao) povećali cijene (tarife) od 40,00 na 500,00kn, više od 10 puta. Interesantno, (ne)odgovorni: spomenuta Komora, Ministarstvo pravosuđa, Vlada RH i drugi ostali su nijemi na inicijative i zahtjeve građana i potrošačkih udruga, što potvrđuje tezu da vlas ne služi građanima nego sebi (vlasti) i lobijima.
Da su odvjetnici preplaćeni za svoj rad dokazali smo uspoređujući tarife u zemljama Europe, koja su (odvjetničke tarife) kod nas i do 10 puta veće, te da tarife ne odražavaju objektivnu cijenu rada posebice prema ekonomskoj snazi građana RH.
Naravno, Ministarstvo pravosuđa, od ožujka 2007.g i Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača , od svibnja 2007.godine, nisu reagirali.
Hrvatska odvjetnička komora oglasila se na našu inicijativu za preispitivanje rada odvjetnika koji, protupravno, dostavljaju i naplaćuju izradu opomena (odvjetničke kancelarije: Hanžeković, Zović i drugi), od srpnja 2007.g., a dobili smo nebulozna obrazloženja, opravdavajući «ispravnost rada» odvjetnika nasuprot stava Državnog inspektorata. Naravno, pa oni su zakon, čak iznad zakona.
Na kraju,
ovim konstatiramo da građani, u smislu Zakona o zaštiti potrošača, nisu ostvarili pravo na zaštitu gospodarskih interesa, te je potrebno da:
1. Ministarstvo pravosuđa izradi analizu važećih tarifa odvjetnika i javnih bilježnika, te da zatraži od Komore odvjetnika i javnobilježničke Komore dostavu novih tarifa, uvažavajući ekonomsku snagu potrošača – korisnika odvjetničkih i javnobilježničkih usluga,
2. Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača definira stav o analizi tarifa, te da predloži izmijene i dopune Zakona o zaštiti potrošača radi utvrđivanja obveza osnivanja savjetodavnih tijela davatelja javnih usluga (odvjetnika, javnih bilježnika i drugih koji imaju dominantan položaj na tržištu), na način da se tarife utvrđuju na objektivan, transparentan i nediskriminirajući način.
Post je objavljen 11.12.2008. u 00:44 sati.