Nedavno sam, nakon nekoliko godina pauze, ponovo krenuo slušat Squirrel Nut Zipperse. Nisam siguran kolko ljudi opće zna za njih, ali u pitanju je američki bend kojeg su polovicom 90ih osnovali James Mathus i Katharine Whalen. Watashi me upozno sa muzikom ovog benda prije kojih 6-7 godina. Njihove pjesme (što originalne, što obrade evergreena iz prve polovice prošlog stoljeća) kombiniraju klasični jazz, blues i swing sa ciganskim violiziranjem a sve to uz puno truba, klavira, gitare i svakojakih čudesa. Muzika im je uglavnom onako, veselo morbidna: nešto što bi Danny Elfman skladao za jazz orkestar.
Squirrel Nut Zipperse su mi s vremenom dosadili što nije ni čudno jer čovjek sam tolko puta može odslušat isti CD. To kaj su mi krepale punjive baterije za Diskman isto nije pomoglo: umjesto da kupim nove, jednostavno sam prestao slušat muziku.
No, nedavno sam se ponovo sjetio ovog benda i iskoristio magične moći koje mi je podario moj MP3 player. I tako sad na putu u grad opet vrtim "Hell", "Put a Lid on It", "La Grippa", "Soon" i sve druge pjesme SNZ-a koje su mi zakon.
Kad i ako krenem voditi šund RPG kampanju u 1930ima, Squirrel Nut Zippersi će definitivno biti obavezna muzička pratnja sessiona. Društvo će im činit Louie Armstrong, Cherry Poppin' Daddies, soundtrack kompjuterske igre "Mafia" (masa muzike od braće Mills, Djanga Reinhardta, Loonie Johnsona i drugih) te jazz soundtrack japanskog animea "Metropolis".
Za kraj šaljem Youtube snimku najkul spota Squirel Nut Zippersa (i opet, otkrivenog zahvaljujući Watashiju). U pitanju je totalno simpatični animirani film u stilu 1920ih rađen za njihovu pjesmu "Ghost of Stephen Foster".
(GNN)
Post je objavljen 10.12.2008. u 18:26 sati.