Tango je za mene jedini ples zbog kojeg sve staje dok on traje, to jest među svim plesovima taj ples čežnje i strasti je (ako je dobro odrađen) poseban doživljaj koji se ne propušta. On naprosto sa sobom donosi tu atmosferu romantike i čežnje, pogotovo jedan dobar argentinski tango, koji vas u trenu može teleportirati u neke zadimljene noćne lokale Južne Amerike gdje su žene senzualne, tajanstvene i fatalne, a muškarci nauljenih kosa opasni i strastveni.
Otkad je Ples sa zvijezdama došao u naše krajeve, u tom televizijskom showu nanizalo se nekoliko dobrih tango izvedbi kojih ću se ovdje s guštom i potpuno subjektivno prisjetiti
kliknite na Zrinka i Nicolas: argentinski tango
1. U srcu mi je još uvijek na prvom mjestu ostala izvedba Zrinke i Nicolasa iz prve sezone Plesa, delikatan, čeznutljiv i vrlo senzualan argentinski tango u kojemu opasan i hladan muškarac dominira a žena je naizgled žrtva vlastite strasti (iako su u tu strast uhvaćena oba partnera, uostalom kao i u životu). Zrinka je gotovo instinktivno uhvatila bit ovog plesa, držanje i osjećaj, a Nicolas je u njoj imao idealno uigranu plesnu partnericu - tako da mi u sjećanju oni ostaju No.1
2. Na drugom mjestu nalazi se tango Lane i Hrvoja iz druge sezone, na upečatljivu glazbu ´Libertango´ Astora Piazolle. Vrlo erotičan i topao argentinski tango u kojemu su parneri izjednačeni u plesu i strasti, stopljenih tijela dvoje pleše kao jedan. Pokreti su meki i skladni, prelijepa Lana pršti južnjačkom toplinom i senzualnom putenošću, krasni koreografski detalji, sve u svemu – šećer.
3. Zatim ponovo Nicolas, no ovaj put sa plesnom partnericom iz druge sezone – Danijelom Martinović. Ovaj po meni najargentinskiji tango u svim sezonama do sada - uistinu je nešto posebno. Vrhunska koreografija, stilizacija, atmosfera, kostimi, sve što čini pravi tango argentino – strasna i oštra borba jednog muškarca i jedne žene na plesnom podiju bez konačnog pobjednika. Ovaj tango po meni spada u vrhunsku umjetnost i što ga duže gledam sve mu se više divim, Nicolas to posloži kao nitko. Da ga stavim i na prvu ili drugu poziciju ne bih pogriješila, jer su svaki svijet za sebe.
4. Sljedeći tango kojeg se sjećam je fatalni tango Ištvana i Pišekice. Na jedinstvenu glazbu ´Fantoma Iz Opere´ A.L.Webera, muški partner uistinu postaje opasan Fantom koji na plesnom podiju sirovom strašću lomi svoju bespomoćnu žrtvu, prekrasnu partnericu koja je igračka u njegovim rukama. Ištvan je ovdje dobro iskoristio prirodnu Nikolininu ukočenost koja joj je u drugim plesovima bila mana (a ovdje joj je sjela kao naručena) i složio jednu odlučnu i krutu koreografiju, gotovo pa dramu. Čisti eros i tanatos, Freud bi tu imao što za reći
Bilo je i drugih izvedbi, recimo mali Nižetić koji je uistinu onako pravo muški dominirao podijem i svojom parnericom, te recimo u ovoj sezoni ponovo Nicolas sa Danijelom Trbović i jednim odličnim, ovaj put - klasičnim tangom, no iako korektne nijedna me se nije dojmila kao gore navedene
I za kraj, kao i uvijek šećer jer ste bili strpljivi, jedan opaki Banderas tango…
i jedan još opakiji Lopez-Gere tango...
Živili!
Post je objavljen 10.12.2008. u 16:52 sati.