• Godina 1797. donosi velike promjene na poluotok, Mletačka Republika prestaje postojati, a njeni istarski posjedi postaju dio Habsburške monarhije, čiju vlast već 1806. godine zamjenjuje francuska uprava koja sa sobom donosi ideje nacije, slobode i jednakosti.
• Uvode se mnoge tada (pre)napredne mjere u upravi i gospodarstvu, npr. ukidanje crkvene desetine i zatvaranje samostana. Iako je kratko trajala francuska uprava je važan intermezzo između prve i druge austrijske uprave.
• Druga austrijska uprava će trajati malo više od sto godina, od 1813. do 1918. U razdoblju druge austrijske stvaraju se nacionalne svijesti Hrvata, Slovenaca i Talijana u Istri, nastajanje pokreta za ujedinjenje Istre sa maticom domovinom(kod Talijana je to iredentistički pokret na čelu sa Carlom Combiem i društvom „Dante Alighieri“, dok kod Hrvata ovu politiku vodi biskup Juraj Dobrila, Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić i ostali). Do 1861. godine Istra je tek pokrajina bez vlastite uprave u centraliziranoj državi, navedene godine donesen je novi liberalni Ustav koji Istri donosi određenu samoupravu, tako da čak ima i svoj istarski Sabor Poreču, smješten u bivšoj franjevačkoj crkvi. Prvi predsjednik je bio markiz Gianpaolo de Polesini, u zasjedanjima sudjeluje i biskup Dobrila kao virilistički zastupnik. Druga polovica stoljeća donosi i značaj razvoj i modernizaciju cijelog područja poluotoka, Pula postavši glavnom vojnom lukom Carstva doživljava temeljitu preobrazbu i ubrzani razvoj, u Pazinu se 1899. godine otvara prva gimnazija na hrvatskom jeziku, u Poreču se 1882. godine otvara poljoprivredna škola. Osim školstva se razvija i promet, pruga prvo dolazi preko Pazina do Pule, sa odvojkom za Rovinj, onda se početkom 20. st. gradi i Parenzana koja povezuje Poreč sa Trstom. Planirano produženje pruge do Kanfanara i spajanje sa prugom Pula – Divača nisu nikad ostvareni zbog početka rata.
Post je objavljen 10.12.2008. u 15:30 sati.