Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vatrenevijesti49

Marketing

NELOJALNU KONKURENCIJU DIMNJAČARIMA RADI VATROGASAC ?????

ČAKOVEC

Međimurske dimnjačare muči nelojalna konkurencija **** Nelojalnu konkurenciju čini netko tko (više) ne radi kao dimnjačar, već kao vatrogasac **** Općina Šenkovec na javnom mu je natječaju dala koncesiju, ali i požalila **** Državni inspektorat onda je odlučio provjeriti sve dimnjačare u Međimurju

Međimurske dimnjačare muči nelojalna konkurencija, tako su nam se u ime ljudi iz svoje struke požalili Ivan i Robert Zver, članovi grupe dimnjačari u sekciji uslužnih djelatnosti Udruženja obrtnika Međimurja. Uz Ivana i Roberta Zvera, grupu dimnjačara čine i Radovan Zver, Josip i Zdravko Zver u zajedničkom obrtu, Josip Zdolec, Stjepan Bister, Antun Drk i Željko Srebrnjak. Nelojalna konkurencija često je, ali u pravilu samo čelno, spominjana pojava iz oblasti tzv. "sive ekonomije". Ivan i Robert Zver konkretno prozivaju. Nelojalnu konkurenciju čini netko tko (više) ne radi kao dimnjačar, već kao vatrogasac, to je Miljenko Fišter, član Javne vatrogasne postrojbe Grada Čakovca.

Ivan Zver kaže:
- Gospodin Fišter prvo je otvorio obrt u Mačkovcu, a kad smo prigovorili tome što se otvara obrt bez majstorskog ispita i ubilježenog radnog iskustva, dobili smo odgovor da je došlo do greške u prijepisu, pa je njegov obrt zatvoren. Poslije je našao rupu u zakonu i mjesto prebivališta zamijenio za Sivicu iako živi u Šenkovcu. Preseljenjem u Sivicu, odnosno Općinu Podturen, općinu od posebne državne skrbi, stekao je pravo otvoriti novi obrt. Općina Šenkovec na javnom mu je natječaju dala koncesiju, ali i požalila, zbog nezadovoljstva građana, peticija i prijava državnom inspektoratu. Pritom se kao obrtnik iz općine od posebne državne skrbi nije imao pravo javljati na natječaje izvan nje. Onda je počeo maltretirati i dimnjačare i lokalnu samoupravu. Tamo gdje nije prošao na natječajima, prijavljivao bi dimnjačara koji je dao bolju ponudu, i čelništvo Grada ili Općine Ministarstvu gospodarstva, rada i pouzetništva ili čak policiji, s optužbama za neregularnost, sve do optužbi da su čelnici općine ili grada osobni prijatelji s dotičnim dimnjačarem.

Svi su dimnjačari tako došli na red. Imao je za to vremena jer radi kao vatrogasac, pa je imao i vremena i potrebnu opremu. Na naš upit Ministarstvu može li raditi istovremeno dva posla, on je dobio ultimatum u JVP-u da izabere između vatrogastva i dimnjačarstva. Naravno, izabrao je dimnjačarstvo jer je bolje plaćeno, ali se s bratom Slavenom javio na natječaj u Donjoj Dubravi, gdje je i gomilao laži o konkurentima. Srećom, tamo su uvidjeli neregularnost, da je Miljenko Fišter istupio iz zajedničkog obrta s bratom, i poništili natječaj. Njegov je brat u zatvoru, tko zna zašto i na koliko vremena, ali nije bezazleno. U Šenkovcu zato ni nema tko raditi ovaj posao. Čelništvima gradova i općina zato apeliramo da na natječajima ne gledaju samo na što nižu cijenu usluga i visinu koncesijske naknade, već i na to tko je dao ponudu te kakvo radno iskustvo ima, što se sve lako može provjeriti.
Ivan i Robert Zver dodaju da se međimurski dimnjačari bore za kvalitetu i uskoro će imati samo kvalificirane radnike, u siječnju jedanest ljudi završava školu i imat će završne ispite.

Miljenko Fišter kaže:
- Ja da pričam laži o konkurentima? Pa ne tražim ja ovakav sukob, ali ako me prozivaju, moram se braniti. Brat Slaven je u zatvoru na godinu dana zbog toga što je izazvao prometnu nesreću, a kaznu služi u Varaždinu. Ima pravo na izlaske i samo se na večer mora javiti u zatvor. Djelatnost zato obavlja bez problema jer vremena ima dovoljno, ali i iz drugog razloga, pa ima samo mali rajon od oko 600 domaćinstava. U tom je bit stvari, zbog nelojalne konkurencije me prozivaju oni koji imaju rajone od po 8 i pol tisuća domaćinstava, a zapošljavaju još dva ili tri čovjeka. Sukob je počeo kad sam zatražio da se dogovorimo oko podjele, ali je to odbijeno. Ja jesam majstor dimnjačar, brat ima rok od dvije godine da to postane, i tako će i biti. Zato s kvalifikacijama onih koji prozivaju ne stoji sve baš kako bi oni htjeli da se misli. Neki su tek nedavno postali majstori. Broj zaposlenih koleba, po mom brojanju, svi skupa imaju devet radnika, a ti svi zajedno nemaju jednu srednju školu. Kako će to sada ubrzano postati kvalificirani radnici? Za to treba trogodišnja škola. Istina je da sam morao birati između vatrogastva i dimnjačarstva, ali zbog pritisaka, a ne zato što bih bio u sukobu interesa ili sa zakonom. Kad sam praktički bio onemogućen, doista sam prijavio četvoricu dimnjačara.

Državni inspektorat onda je odlučio provjeriti sve dimnjačare u Međimurju, a u tom trenutku ih je bilo deset. Zanimljivo je pogledati što je našao. Svi su imali nedostataka, ali moj je bio najmanji, nisam imao sandučić s opremom za prvu pomoć. Drugi su zato po prijavi inpektorata i dva puta prekršajno kažnjeni, a djelatnost obavljaju iako je npr. po odluci Grada Čakovca o obavljanju dimnjačarske djelatnosti uvjet za dodjelu koncesije da dimnjačar nije ni prekršajno kažnjen. Ponavljam da nisam tražio ovakvo javno sučeljavanje, ali bude li trebalo, spreman sam sve ovo dokumentirati.

Pitanje je gdje bi trebalo sve to dokumentirati. Dimnjačari na nacionalnoj razini imaju svoju strukovnu komoru koja nema dovoljno autoriteta da u ovakvim situacijama da pravorijek. Ostaje na lokalnoj samoupravi da bude potpuno odgovorna pri povjeravanju posla koji je bitan i za sigurnost građana. Rješenje cijelog kompleksa je možda u iskustvu drugih. U susjednoj Sloveniji dimnjačarstvo je državna nadležnost, što u samom poslu znači manju podložnost utjecaju lokalnih mentaliteta i odnosa. List Međimurje


Post je objavljen 10.12.2008. u 14:46 sati.