Fascinantan mi je prizor bala slame razbacanih po poljima... Prije svega - impresivno djeluju ti veliki "valjci", spoj prirode i čovjekova gospodarenja njome...
Kad ih vidim, pomislim na umornog ratara koji je sad napokon pred TV-om, istuširan i opušten s nogama na tabureu... Pomislim na utihnule strojeve uvežene pod krov...
Vrijeme je na čas stalo. Ratarsko vrijeme. Nema čovjeka, nema stroja... Samo cvrkut ptica i poljski miševi.