
(malo je mračno jer sam nabrzaka škljocnula kidajući nalijevo u drugu ulicu)

Ja živa. Nisam mogla izabrat bolji trenutak za posjet Ateni. Taman na nerede i pizdarije. I štrajk Akropole (to me posebno oduševilo). Čim smo došli u grad, zapahnuo nas je miomiris mješavine zgarišta, suzavca i paleža gume pa smo mislili da je to dio lokalnog kolorita zagađenog velegrada, ali kasnije nam je postalo jasnije. Malo je jadno kad navečer moraš ostati u krugu svog hotela, što danas prakticiramo poučeni upozorenjima hotelskog osoblja, ali do sada sam bar po danu dosta šalabajzala. Iako ne baš kvalitetno. Danas odlično ručala kraj poluspaljene zgrade i uništene Zare. Vidjet ćemo sutra što je ostalo od grada. Planiram ujutro u Arheološki muzej koji je taman usred kvarta koji je najveće uporište anarhista i poprište nereda. Ali pretpostavljam da će se umoriti od cjelovečernjeg vandaliziranja i bacanja kamenja te Molotovljevih koktela (vodite ljubav, a ne rat; bacajte Caipirinhe, a ne Molotovljeve koktele) pa da će ujutro malo otpočinuti i pustiti me da se u miru divim antičkoj starudiji. Ha, malo adrenalinskog turizma, neki to i plaćaju.
Danas sam probala svoj prvi tzatziki. Prefino. Ali trebali bi uz njega dijeliti i upozorenje: stvara zadah koji i nakon dva temeljita pranja zuba ubija sve u promjeru od 3 m. A pivo Mythos ne valja. Ostale impresije u podrobnijem izvještaju. Vraćam se u subotu, za tri broja veća.
Aha, a zašto sam uopće tu? Muško došlo poslovno, prvi put održava neki gikovski tečaj drugim gikovima, ja pokrila svoj trošak i utrpala se. On po danu radi, a navečer uči jer ne zna gradivo koje predaje, ja samujem i vucaram se okolo.

Post je objavljen 09.12.2008. u 21:14 sati.