Marketing
MARIJA GA NEIZRECIVOM LJUBAVLJU NOSILA
U drugom tjednu adventa čitamo: Marija Ga je neizrecivom ljubavlju nosila. Sada je vrijeme da se pripremamo za dan kada će nam se Gospodin objaviti u svojoj neizrecivoj ljubavi u liku malenoga djeteta.
Sva čitanja ovoga tjedna govore o darovanoj i isprošenoj djeci koja su imala svoje mjesto u planu Božjega spasenja. Sva su djeca radost, budućnost, vi su oni nosioci novih nadanja. Svijetu darivani maleni su Božji glasnici! Glasnici su to koji nas upozoravaju, koji navješćuju radost nad radostima, ljubav veću od svih ljubavi, budućnost čovjeka oslobođenog okova smrti i stvorenog za vječni život. Oni nagovjštaju nadu koja nadilazi svaku nade, nadu da će se i nama očitovati neizreciva Ljubav.
Marija je ta koja nosi neizrecivu ljubav. Odabravši je od početka vremena, stvorivši najdivnije biće, čisto i bez ikakve ljage grijeha, Bog je očitovao svoju neizrecivu ljubav. Bog Otac od vremena je odabrao Mariju za majku svoga Sina učinivši ju time Zaručnicom . Duh Sveti nastanio se u Mariji stvorivši tako u njoj jednu osobu sa dvije naravi, božansku i ljudsku. Neizreciva ljubav našla je svoje utjelovljenje u Blaženoj Djevici Mariji.
Ona je Zaručnica, Ona je lijepa, zanosna i sve oko sebe zahvaća tom ljepotom i zanosom ljubavi i radosti, svojom ljepotom duhovnom i tjelesnom.
Kako rado gledamo zaručnice na svadbama! One su sama ljepota i radost, naprosto zrače ljubavlju i ljepotom. Zbog tog su svatovi tako radosni i bučni. Dražest i radost zaručnice zahvaća sve. Ona se veseli što je našla dragoga srca svoga, a svi s njom dijele tu radost slaveći ljubav i nadu u novi život koji po Božjoj milost očekuju.
A onda dolazi trudnoća. Nošenje djeteta vrijeme je tihog zrenja. Ono sto je bilo zanosan mirisni cvijet, polako u skrovitosti pretvara se u plod koji svi sa velikom željom iščekuju.
Tiha radost zahvaća majčinsko srce i što više u svojoj nutrini osjeća kako novi život raste, ona ga sve više prihvaća i ljubi. Majka sa svojim čedom razgovara, tepa mu, ljubi ga. Ono što je drugim očima skriveno za majku je stvarnost. Dok dugi majku doživljavaju kao istu osobu ona zna da to više nije, ona je potpuno svjesna novoga života koji u njoj raste, novoga bića koje ona svojim tijelom i svojom ljubavlju hrani i izgrađuje. Veliki dio majke na taj način postaje novi čovjek.
Naš narod ima prekrasan naziv za trudnoću, blagoslovljeno stanje, jer je svaka žena svjesna da to što novi život pod svojim srcem nosi , predivni je blagoslov kojim ju je Bog podario svojoj neizmjernoj milosti.
Kako je Marija primila i nosila svoga Sina?
„Raduj se Marijo jer ćeš začeti i roditi sina, On će biti Sin Božji!“ Onaj koji je Ljubav, Stvoritelj je svake ljubavi u stvorenju. Potpuno ispunjenje ljubavi je uzvraćena ljubav svome Stvoritelju. Vrhunac stvorene ljubavi koja se vraća Bogu je Blažena djevica Marija. Ona, čista od svakog grijeha, potpuno se predaje Ljubavi i nikada ni na tren ne odstupa od Božje volje. Ona se otvorila potpuno Božanskoj ljubavi i njeno bezgrešno krilo postalo je dom Sinu. Duhom stvoreno maleno biče raste je u njezinoj utrobi, Duhom taknuta duša njena postaje dom neizrecive ljubavi. Marija je prihvatila Isusa vjerom i ljubavlju. Njezina ljubav i vjera davali su tijelo malenom Sinu koji je pod Njezinim srcem rastao. U isto vrijeme ljubav i vjera mijenjali su i Nju. Od tihe nazaretske djevice Marija je izrastala u jaku ženu. Smjerna djevojčica je dodirnuta Duhom postala snažna i hrabra žena odlučna da se posveti onome koji je u Njoj započeo život, odlučna da u potpunost svoj život dade ljubavi koja se u njoj nastanila.
O, kako žudimo da barem na tren osjetimo ljubav, ljubav neizrecivu kojom je Marija Sina nosila, ljubav koje je uvijek bila tu, Ljubav koje se zauvijek s Njom sjedinila, ali naša grešna priroda nam to ne dozvoljava. Dotaknuti grijehom nikada u potpunosti nećemo moći spoznati neizrecivu ljubav, ali tu je Marija, tu je Ona koja će našom Majkom postati i koja će nas po milosti Božjoj uvijek voditi bliže Isusu,bliže ljubavi neizrecivoj.
U Marijinom srcu više nema straha, Ona kreće na dug put k svojoj rođakinji Elizabeti, „Blažena ti što povjerova i blagoslovljen plod utrobe tvoja. Odakle meni ta milost da majka Gospodina mojega dolazi k meni?, klikće Elizabeta gledajući svoju malu rođakinju. Ali Njezino srce zna da pred njom nije samo mila djevojka nego da pred njom Ljubav sama stoji.
Odakle nama milost da nas ljubav dotakne, odakle nam milost da po ljubavi ropstva grijeha budemo oslobođeni, odakle nam milost da Duh sveti dodirne naša kamena srca i zauvijek ih promjeni? Sva milost dolazi nam po onoj koja je čuvarica svih milosti, po Bezgrešnoj kroz koju se neizmjerne Božje milosti izlijevaju na nas bijedne i grešne.
I tada Duh Sveti zahvaća dvije majke, Marijino srce bukti od ljubavi. Veliča duša moja Gospodina, od sada će me svi naraštaji zvati blaženom!
Sada dolazi vrijeme da Marija živi kao i svaka druga žena. Nakon divnog i burnog vremena začeća, kretanja na put, objave Elizabeti, pred Marijom je tihi život skromne službenice Božje. Pred Njom je svakodnevica, život žene koja nosi život u utrobi i vjeru u srcu. Sada je vrijeme da prione uz svog zaručnika i da zajedno s njim stvori dom i obitelj za čedo koje joj pod srcem raste.
Kakav je njezin odnos prema Josipu?
Marija je potpuno slobodna. Ispunjena je savršenom, potpunom , neizrecivom ljubavlju, a ljubav je sloboda. Sve svoje blago Marija stavlja u Božje ruke odakle je to blago i došlo. Kod Nje nema straha ni od čega ni pred čim, potpuno je ispunjena ljubavlju, a tamo gdje je ljubav tu nema straha. Marijina duša bez prestanka pjeva slaveći Gospodina. To pouzdanje, ljubav, potpuno predanje, Duh koji je s Marijom bez prestanka, sve se to obilno preljeva i zahvaća i Josipa. Njegova duša naprosto ne može odoljeti tako snažnoj i divnoj ljubavi i potpuno se otvara i predaje Duhu. Marija svim bićem ljubi onoga koji u Njoj raste, svim bićem svojim ljubi Onoga koji ju je tim blagoslovom podario. Maleni Isus koje raste u Marijinom krilu zrači ljubavlju koja i Josipa potpuno zahvaća. Marija, Josip i maleni Isus zahvaćeni su savršenom ljubavlju i neraskidivim vezama. Njihova međusobna ljubav, a to je ljubav koju maleni Isus donosi, tako je snažna i tako slatka da to nadilazi sve ljudske osjećaje svojom milinom i slašću. Živjeti u potpunoj čistoći za njih je jedino moguće jer Božanska ljubav nadjačava sve ljudske osjećaje. Ljubav je ta koja život nosi. Život Marijin je ljubav.
Mi ljudi ograničene ljubavi i radosti ne možemo to bolje izraziti, riječi su naprosto nedovoljne da iskažu divotu i slast te ljubavi. Crkva klikće: „Marija Ga je neizrecivom ljubavlju nosila!“ To su riječi kojima se najbliže približavamo ljubavi kojom je ikada i jedno ljudsko biće ljubilo. Nismo sposobni, ne možemo shvatiti dubinu Božje ljubavi kojom je bila zahvaćena Blažena Djevica Marija. Ali otvorivši se Bogu, naše duše spsobne su oćutiti čežnju za tom i takvom ljubavlju.
I kada se nekome u srcu pokaže takva ljubav, kada srce dotakne Božja ljubav, mi to nismo sposobni shvatiti ni objasniti jer nama samima nedostaje svjetlo Božje ljubavi. Kako prepoznati neviđeno? Kako osjetiti nikada doživljeno? Kako opisati neopisivo.? Kako prihvatiti veličinu koja sve nadilazi? Kako ljubiti kad umjesto srca u grudima kamen nosimo?
Jedino kako se barem malo možemo neizrecivoj ljubavi približiti, barem malo ju spoznati, je da predano i svim srcem molimo da nas zahvati sila Duha Svetoga i da nam Božja ljubav sama sebe pokaže.
Da, Blažena Djevica Marija letjela je na krilima Duha Svetoga, U njezinom srcu buktio je oganj Ljubavi. Ona je sama bila Ljubav! Neizreciva ljubav za nas ljude.
Majko Marijo, nauči i nas prihvaćati Duha Svetoga, naući nas prihvaćati i ljubiti Tvoga Sina, Isusa Krista, cijelim srcem i svom dušom!
Majko naša, uči nas ljubiti!
Post je objavljen 09.12.2008. u 19:35 sati.