I opet je procurilo na plahtu. Miris njegove sperme uvijek me nagonio na povraćanje. Sjećam se, jednom je Andrea rekla kroz smijeh:
"Kako ti sperma može smrdjeti!" Istina, o tome nisam nikada ni s kim komentirala. Ali, meni je definitivno smrdjelo. Vrlo mala razlika od smrada iz njegovih usta. I pitam se, opet po tko zna koji put, zašto sam s njim.
Da li zato što on jedini zna za moje razoreno tijelo? Da li zato što ne plačem dok ljubi moje ožiljke i tepa mi najljepše slatke riječi?
Ili jednostavno, samo zato što je ostavio svoju suprugu i sada živi sa stricem u kući koja je nekada bila impozantno zdanje, a danas obična ruina, jer su nekretnine postale jako skupe za održavanje. Naročito ako se radi o austrougarskom zdanju kada lokalne vlasti inzistiraju na održanju vanjštine, a bez kune poticaja.
I k tomu još, neki dan mu je ispala 'dvojka'. Ja mu lijepo kažem da lovu od jednog odrađenog kauča 'uloži' na zub. Taman toliko koštaju i jedno i drugo.
Ne, on se opet zabio u stričevu garažu i obrađuje još jedan stari kauč, onako smrdljiv na znoj i s masnom kosom.
U zadnje vrijeme sve mi smeta. Sve me nervira kod njega.
I pitam se, što bih da smo se vjenčali onda kada je sav zaljubljen došao, pred petnaest godina i rekao: "Uradio sam to. Sad sam kod strica."
Nikada nisam htjela znati za ono sa čime se on bori kao u ringu. Ako bi zaustio sa pričom o kući ili svađi s njom, stavila bih mu ruku na usta i rekla:"Pst! Ne zanima me. To je vaš problem." A njoj bih, već na uzimanje zraka i prve riječi 'slušaj ti, kurvo jed...', spustila slušalicu i izvukla utičnicu iz zida.
Tada se tuširao dva puta dnevno. Obvezno i nakon vođenja ljubavi. Zubi su mu bili 'na broju', a kosa uvijek kao svila.
"Pustio sam te da spavaš. Hoću li te i večeras čekati u sedam?" - pitao me, uvijek brižan i obziran.
Miris njegove sperme još je dopirao do mojih nosnica s plahte na kojoj sam ležala.
"Ne, večeras ću s Bebom na bingo. Čujemo se sutra." - bio je dobar izgovor i olakotna okolnost za ženu koja nije rekla 'da' i ne mora nikoga čekati sa skuhanom večerom i čistom košuljom.
Preživjet će on.
A i ja.
Valjda dok mi bude godilo da obožava moje unakaženo tijelo od zalutale granate koja je došla sa sjevera.
(za Silvu i Ć.)
Post je objavljen 22.12.2008. u 22:45 sati.