Pregled posta

Tiha voda brege dere

U podnaslovu: Pasivnom agresijom do "vlastite sreće"


Imate li majku koja "žrtvuje svoj život i sebe za obitelj (a nitko ju nije tražio) i poslije svima predbacuje da ne znaju cijeniti njezinu žrtvu?" ili muža "koji nikad ne pohvali jelo, ali onih par puta godišnje kad treba kritizirati isto - tu je odmah spreman?" ili partnericu koja vam uskraćuje intimnosti, bez da vam navede razlog?

Ili vam vaš prijatelj ili poznanica skoro predbacuju "vaš lijep život jer vi ste samo rođeni pod sretnom zvijezdom (sva ta sreća vam je pala s neba i vi nemate nikakvih zasluga za nju, za dobar brak, dobar posao itd.), a njih sreća nikako neće pa morate trpiti njihovo zajedljivo ponašanje kao danak što vas sreća hoće...??"

Da? Onda ste možda upravo VI žrtva nečije pasivne agresije o kojoj je riječ u današnjem postu blogerice JJA.

Mare




Pasivna agresija



Jednako opasna kao aktivna, samo ju je teže dokazati pa je time lako moguće i opasnija.
Pod ovom vrstom agresije su se već raspadale obitelji, brakovi i firme. Ne potcjenjujte ju samo zato jer je nevidljiva. Usprkos tome je svepristuna i jako moćna.

To je majka koja žrtvuje svoj život i sebe za obitelj (a nitko ju nije tražio) i poslije svima predbacuje da ne znaju cijeniti njezinu žrtvu. Da, to su samovoljne osobe-žrtve koje to čine jer ne znaju na bolji način dobiti tuđe poštovanje i ljubav. To su osobe koje onda 18 godina kasnije predbacuju djeci što ne žele ostati živjeti s roditeljima i ne žele nazivati svaki dan.

To je muž koji nikad ne pohvali jelo, ali onih par puta godišnje kad treba kritizirati isto - tu je odmah spreman. To je i šef koji se duri čitavo jutro, a ne želi vam reći zašto pa malo osjećajniji počnu tražiti krivicu u sebi, umjesto da duritelja puste da se sam od-duri.

Pasivna agresija je i kad (uglavnom žena) kažnjava muškarca za nešto, uskraćujući intimnosti u krevetu. A sve zato jer ne želi progovoriti o pravom problemu, jer on treba biti vidovit, mora sam skužiti gdje je zeznuo. Ova metoda funkcionira ako i sami ne volite seks. Ako ga volite, nije li to sadomazohizam?

Pasivni nasilnici nisu naučili kako na konstruktivan način izbaciti i preraditi bijes i srdžbu. Ili strah. Strah od napuštanja, od podbacivanja, od omalovažavanja. Ovakve osobe pokazuju ambivalentne crte ličnosti i niste sigurni s kime imate posla, jer su na tren dobre, a na tren zle. Molim vas, nemojte svi odmah pomisliti na svekrve.

Pasivni nasilnici ne trpe ljude koji su opušteni, sretni i za koje misle da su rođeni pod sretnom zvijezdom. Iako mislim da sreću ima svatko tko se oko nje potrudi, ne samo fizički nego i sklopom u glavi. No da, pasivni agresivci će vas kriviti jer vam je dobro u životu. Jer besramno uživate u plodovima svoga rada, jer ste, po njihovim riječima oholi.

To su oni koji će vam skoro predbaciti vaš lijep život jer vi ste samo rođeni pod sretnom zvijezdom (sva ta sreća vam je pala s neba i vi nemate nikakvih zasluga za nju, za dobar brak, dobar posao itd.), a njih sreća nikako neće pa morate trpiti njihovo zajedljivo ponašanje kao danak što vas sreća hoće...

Najteže je upravo u tome što je takva agresija teško dokaziva, na površini pasivni agresori gotovo uvijek jesu u pravu. Tek kad se zagrebe malo ispod površine vidi se tko je tu stvarni nasilnik.

To su često osobe koje nemaju bliskih prijatelja, jer pogađate: svi su ih iskoristili i razočarali.

Ovakvih agresora ima u svim područjima života: poslovnim, ljubavnim, rodbinskim itd. Tako može i previše brižna mama koja ne zna pustiti svog već odraslog sina, biti pasivno agresivna. Npr. svaki put kad joj sin ne ispuni neku želju, ona odjednom dobije zdravstveni problem! I to joj je hvala što mu je dala cijeli svoj život.

Ako se sin dogovorio sa ženom i ne može baš sad mamu voziti po nove lončanice, ta ista mama će obično istu večer dobiti napad gušenja ili morati na hitnu, jer joj je tlak skočio do neba i pri tome će patničkim pogledom gledati sina... Prije nego me netko pita, ne, ne pišem sad o svojoj svekrvi.

Ovakve osobe imaju i dodirnih točaka sa narcisoidnošću, tako da vlastite usluge i pomoć drugima znaju precijeniti te onda se vrlo lako uvrijede kad im drugi ne zahvaljuju koliko misle da zaslužuju. To su osobe pred kojima morate stalno "hodati po jajima" jer kriva riječ vodi u višednevnu tihu misu. Što i jest prilična kazna. Psiholozi kažu da je bolje i kad se netko svađa, nego kad vas potpuno ignorira, kad vas "nema".

Takve osobe nemaju sposobnost empatije i pretjerano se boje da će ih drugi iskoristiti. Slabi su pa misle da se takvim stavovima moraju zaštititi.

Pasivni agresori su skloni vezama koje su, očito nekompatibilne, riskantne. Također omalovažavaju partnera, ali ipak ostaju u vezi – poput: moja žena je ružna, ne zna kuhati i glupa je, ali ostajem s njom jer se hranim takvom vezom te osjećajem superiornosti koji time dobivam.

Primjer - pitate partnera jel se vidite večeras. Satima nikakav odgovor, ne odgovara na mail i sms. Najviše, ako uopće dobijete odgovor je - vidjet ću, moram raditi. Ok, vi napravite drugačiji plan, jer ne želite izvisiti opet. On vas zove navečer i pita gdje ste dosad, zašto niste došli do njega. Vi ste iznenađeni i još krivi! A cijelo popodne vas je držao u neizvjesnosti i to namjerno. Iz hira.

Vi takvim osobama ne možete pomoći, a niste ni svoje živce našli na cesti. Pasivna agresija, ukoliko ste joj dovoljno dugo izloženi, vodi u fizičku i psihičku bolest. Što činiti?

Maknuti se. Fizički. Nemojte izigravati besplatnog terapeuta. Čuvajte sebe i svoje živce. Možete nekoliko puta razgovarati i pokušati pomoći, ali ukoliko osoba ne želi pomoć, vi se možete polomiti, nećete postići ništa.

Ukoliko primjetite oblike takve agresije kod nekoga iz svoje okoline, pokušajte ga osvijestiti kako bi mogao uvidjeti što mu se događa i da to nije normalan ni zdrav odnos.


JJA


Vjerujem da je svatko bio suočen, barem jednom u životu, s nečijom pasivnom agresijom. Napišite nam vaša iskustva ali i kako ste se protiv ovoga borili.



Post je objavljen 09.12.2008. u 13:38 sati.