S koliko opasnim ljudima imamo posla ponekad je teško odmah uočiti, ali se zato u kriznim situacijama vrlo brzo iskristalizira tko je tko. Tako smo iz gradskog poglavarstva ovih dana imali prilike čuti nekoliko teških nebuloza. Prvo je Pavle Kalinić najavio kupovinu nekakvog terenskog oklopnjaka za krizne situacije čija vrijednost iznosi koliko i nabava nekoliko nužno potrebnih sanitetskih vozila za hitnu pomoć (kojih kronično nedostaje). U prvi mah nismo vjerovali.. mislili smo da se radi o kakvoj patki, neprovjerenoj priči. Zatim je slijedila pressica i Kalinić je počeo nabrajati… helikopter, bespilotna letjelica, zapovjedni centar ukopan u zemlju… smijeh… novinari pomisliše da je Kalinić čovjek sa smislom za humor… a onda šok.
Kalinić stvarno misli ozbiljno. U vrijeme svjetske recesije koja je na rubu da prijeđe u depresiju, gradski oci fantaziraju o opremanju grada za slučaj atomskog rata. Kažu da su takvo što vidjeli u Americi, Los Angelesu i da je takvo što nužno i u Zagrebu jer posljednji razoran potres u Zagrebu je bio prije „samo“ 120 godina, a nikad ne znaš ni kada će kakav terorist baciti atomsku bombu na Zagreb. Umjesto da iz Amerike dođu s kakvim korisnim idejama, oni iz Amerike jedino što znaju dovesti je psihoza cjelokupne nacije oko terorizma i neprijatelja koji nikad ne spava. (hm.. kako to poznato zvuči…)
Novci građana Zagreba rasipaju se nesmiljenim tempom. Odavno smo ovdje upozoravali da novci cure… Dinamo, razno razni namješteni poslovi… od uređenja dvorane Lisinski, preko preskupih radova u Zagrebačkim cestama, pa sve do ZET-ovog kioska od astronomskih 5000 eura po kvadratu… a sad se odlučilo krenuti i korak dalje… zapovjedni centar (bunker) tamo negdje u Sesvetama čija cijena izgradnje je za sad nepoznata, ali ako znamo da su metar kvadratni kioska platili 5000 eura, bunker može biti samo skuplji.
Na državnoj razini na vlasti su luđaci iz HDZ-a koji umjesto da naprave jedan štedljiv proračun, idu odlučno u novo zaduživanje pa dok stvar ne pukne i sve ode k vragu. Na lokalnoj razini u Zagrebu pak drugi luđaci koji kreću u opremanje grada nekakvom opremom za krizne situacije u vrijeme najveće ekonomske recesije u posljednjih 30 godina. Možda je riječ „luđak“ nekome prejaka ili neprimjerena, ali situacija je takva da jednostavno ne postoji adekvatnija riječ. Jednostavno ne postoji…
Post je objavljen 09.12.2008. u 09:34 sati.