Marketing
Znam, negdje mjesta ima...
Malo se gubim ovih dana
Kao da otvara se stara rana….
Riječi kao da bivaju sve glasnije
Sjećanja osjećam sve strasnije
Prisjećam se godina prošlih
Bojim se tih sjećanja loših
Kao da me opet nešto guši
Opet se stvara bol u duši….
Preko noći se nitko promijenio nije
Zašto bi mi sada bilo lakše nego prije?
Dani koji slijede sve tužniji bivaju
U mašti lijepe snove snivaju
No, izgleda da to baš nije lako
Iako možda izgleda tako..
Lomim se, lomi se biće moje
Iščekuje neke nove snove
Snova ja odavno više nemam
Kao da svoj život polako spremam
A opet, kao da me nešto na površinu vuče
Kao da zaboravljam što bilo je jučer
Zbunjen sam u vrtlogu misli svojih
Da li se to novih koraka bojim?
Vrijeme odmiče, polako, iz dana u dan
Dal dosanjat ću barem jedan svoj san
Dal pružit ću osobi dragoj ruku
I skratiti svoju životnu muku
Dal ruku će moju primiti ona?
Dal zazvonit će ikada moja sretna zvona?
U vrtlogu misli koje me more
Dočekujem opet budan zore
Sada me opet druge more muče
Teže su danas nego jučer
Iz dana u dan teret je teži
Kao da mi život iz ruku bježi
Pokušavam tiho misli skupiti
Pokušavam osjećaje svoje otupiti
Al, nejde to tako.. i sam to znam dobro
Razmišljam o nečem što nikad nisam probo
Kako osjećaje i sjećanja stišati
Kako od njih ne početi vrištati
Bole me, guše me iz dana u dan
A novi život tek je pusti san
Borim se protiv samog sebe
Pitam se dal te borbe vrijede?
I opet me neka tuga obuzima teška
Kao da opet dolaze ..vremena neka
Kada, sam, besciljno lutam svijetom
Kada hrlim samo za jednom željom
Samo jednu želju nosim u sebi
Da, draga, što prije dođem tebi
Samo još ja to moram shvatiti
Pokušati se u život vratiti
Na jednu kavicu svratiti
Još jedan, mali, korak napraviti
I opet sam stao negdje na putu
I opet imam onu poznatu muku
I opet se pitam imam li snage
I opet se pitam kakve su to pravde…….
Pitanja se nižu, jedna za drugim
Kao da dajem prednost – onim tužnim
Al stao sam opet, stojim na mjestu
Nikako da prijeđem ovu cestu!
Bojim se samo da kao rak pravi
Korak unatrag ne napravim
I opet prizivam svoju jedinu želju
Pokušavam dan završit u veselju
Misli na nju smiješak mi na lice vrate
Ma, bojim se ja još uvijek te kave
Ali sama pomisao na to biće drago
Daje snagu u borbi do koje mi je stalo.
Kad bih mogao smotati misli u rolu
Kako bi bilo lijepo doživjeti ljubav novu…..
Al kažu da vrijeme je na našoj strani
I moje se srce tim riječima hrani...
i kako lijepo stihovi Jalte kažu
kao da mi daju novu snagu..
Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni
Post je objavljen 09.12.2008. u 13:09 sati.