Žureći na posao, izlazim iz zgrade. Brzim se koracima približavam autu. Potrebno je sa stakala sastrugati, još uvijek ne toliko tvrdokornu prevlaku, sazdanu od ledenih kristalića. Zapamtio sam gdje sam ostavio strugalicu. U pretincu je s unutarnje strane, tik do suvozačkog sjedala. Otključavam vrata, ipak na svojoj strani, otvaram i ona stražnja pa smještam torbu na sjedalo.
Poslije toga prelazim na suvozačku stranu, u namjeri da otključam prednja vrata i uzmem strugalicu. Zastajem malo, opazivši dvije ženke kosa na korak ili dva od mene...
Ova, meni bliža, kao da me zamišljeno promatra. Ne bježi, iako je ona druga odmah odletjela čim sam se približio vratima.
Ne razmišljam mnogo o tome, no, ipak se nastojim kretati što mirnije da ne uznemirim ovu koja za divno čudo još stoji na mjestu i ničeg se ne plaši, pa čak ni oštrog zvuka strugalice kojom stružem led sa stakala.
Gotovo je struganje. Pogledavam na mjesto gdje je kosova ženkica bila i vidim... još uvijek je ondje.
Pomišljam kako bih ju mogao fotografirati. Vadim aparatić iz male torbice u kojoj ga često uz sebe nosim. Namještam ga, sve u strahu da će moja ptičica iznenada odletjeti, ali ona još uvijek mene zamišljeno promatra. Gledam u zaslon fotoaparata, pritiščem okidač i ...
Zaslon se na trenutak zamračuje, a ja krajičkom oka zamjećujem moju ptičicu kako strelovitom brzinom uzlijeće. Ipak, vidite, ostala mi je u kadru...Uspio sam ju fotografirati tren prije uzleta!
Post je objavljen 08.12.2008. u 23:15 sati.