Šibenska klapa Maslina i Slaven Bilić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, surađivat će na snimanju nove pjesme te klape pod nazivom “Kuće naše stare”, posvećene Slavenovu pokojnom ocu Ivanu, legendarnom profesoru Pravnog fakulteta u Splitu. Pjesmu je napisao šibenski pjesnik Frane Bilić, autor najizvođenije klapske pjesme svih vremena “Da te mogu pismom zvati”.
On i Slavenov otac iz istog su sela, Pakova sela pokraj Drniša, a Frane mu je posvetio pjesmu jer je bio veliki lokalpatriot koji je rano otišao iz Pakova sela, ali je cijeli život ostao vezan za svoj rodni kraj i često ga je posjećivao. Pjesmu je još za života Slavenova oca uglazbio Ivica Badurina, ali je nisu uspjeli snimiti.
Slaven je izrazio želju da sudjeluje u snimanju, a postoji mogućnost i da zapjeva s klapom Maslina, iako je i prizano da mu to ne bi bilo lako pokraj njihova vokala Branka Bubice.
Njegovo sudjelovanje ovist će i o obvezama. Kako doznajemo od Mate Višića, voditelja klape Maslina, za sada je sigurno da će Slaven glumiti u spotu za tu pjesmu, koji će snimiti na autentičnim lokacijama u Pakovu selu.
Pjesma i spot sa Slavenom Bilićem trebali su biti snimljeni krajem kolovoza prošle godine, ali su odustali zbog tragične pogibije vatrogasaca na Kornatu.


PAKOVO SELO - Nakon posljednjeg sučeva zvižduka koji je označio kraj, ujedno i krah nadanja engleske nogometne i po svemu ostalom super sile i nakon što je gašenjem reflektora na londonskoj nogometnoj prvostolnici otpočelo slavlje naših nogometaša i cijele Hrvatske, dvije starice u zaseoku Bilići u Pakovu Selu kod Drniša, rodnoj djedovini izbornika Slavena Bilića, očiju punih radosnica ugasile su televizor, preklopile molitvenik, spremile krunicu i mirno otišle na počinak.
- Uhvatila smo dosta godina i u ovoj dobi obično rano ležem, ali smo ja i moja susjeda Kata, kao na Badnju večer s krunicom u rukama ostale budne do ponoći, gledale utakmicu, navijale i molile Boga da ih naš Slaven i njegovi igrači pobjede - kazala nam je Stana Bilić, strina izbornika Slavena Bilića i veselo dodala:
- Dočeka sam radost i nakon toga mirne duše otišla na spavanje i znajte da mi je slika moga Slavena onako veselog kada je skakao od sreće bila pred očima sve dok nisam usnula.
Razgovoru se pridružila i njena susjeda 90-godišnja, ali nadasve vitalna Kata Bilić i dodala:
- Ne razumimo se mi u nogomet, ali smo svaki dan prije utakmice gledale na vijestima našeg Slavena i po njegovom ozbiljnom licu smo znale kako se radi o ozbiljnim stvarima i da je na njemu velika odgovornost. Izgledao je tada čak i zabrinut, ali kada ih je pobijedio i onako se okrenuo veselju, suze radosnice su nam potekle na oči.
- Neki su govorili da će on to Englezima pustiti - dodala je Kata i pojasnila - Vjerujte, to mogu reći samo zli ljudi ili oni koji ga ne poznaju. Neće Slaven ništa pustiti bez borbe, jer ga je tako naučio život, jednako kao i njegova pokojnog oca Ivana.
Slaven je još uporniji od oca i pamtimo ga od malih nogu kada je poput vihora letio po ledinama u selu i kao od šale preskakao kamene zidove.
Slaven je mudar i uvijek je to poštivao i nastojao biti jednostavan i skroman. Zato ga je i teško pobijediti - zaključila je 90-godišnja Kata Bilić.
Post je objavljen 08.12.2008. u 21:14 sati.