Evo, uspjela sam skočiti i prije toga jasno, reći hop. Na Ferićevoj radionici je zbilja šareno društvo.
Ima jedan pisac koji je objavio već dvije knjige!
Ima jedna ženica koja piše sapunice.
Ima jedan maturant, koji je zlato mamino, jako nadobudan.
Ima novinarka koja je rekla da joj se gade mediji i da je došla raditi na sebi. Ima žena s dvoje djece koja je morala ranije otić jer su djeca morala ić spavat.
Ima jedan ferovac koji izgleda baš kao ferovac i koji je to i rekao, pa je došao nešto napraviti da, iako izgleda kao ferovac, da ispadne da je pisac.
Ima jedna žena koja ima tri kćeri, i već su velike pa ju više ne trebaju, a ona voli pisati romane.
I tako. Ima i jedan čovjek koji je kad je bio tinejdžer prestao pušiti, jer mu je mama rekla da će mu podvostručiti džeparac ako prestane. Pa je on to i napravio i sad ima zdrava pluća, a kao mladić je bio frajer jer je imao love.
Dobili smo zadaću: muškarac i djevojka dolaze na grob njegovih roditelja i tamo se njemu dogodi nešto važno.
Mi tu moramo napraviti kratku priču, nastavak ovoga.
Napisala sam da je čovjek tamo bio neko vrijeme, pa je razmišljao o svom ocu ženskaru, pa je došla neka djevojka. On je pomislio da mu je to polusestra. Pa se lomio bi li joj pristupio ili ne, pa je patio, pa je ipak odlučio da bi. Al onda dođe njena majka i kaže da je djevojka autistična i da voli gledati u grobove i nadgrobne spomenike i da se ispričava ako ga je smetala. Kad ju je odvela on je ostao tamo i buljio dalje.
Post je objavljen 08.12.2008. u 19:08 sati.