Marketing
Nazaret.... (uz Blagdan Bezgrešnog začeća BDM)
U ovim danima kada pokušavam oživiti duh Adventskog hoda, duh Božića, Isusovo rođenje, kada pokušavam u svoj život unijeti neko smirenje i kada pokušavam malim koracima koračati ka novom životu, opet se prisjećam dijela putovanja u Svetoj 2000 godini u Svetoj zemlji.
Danas sam odlučio s Vama podijeliti sjećanja i zabilješke iz Nazareta... uz Blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.
.
Nazaret je grad na sjeveru Izraela i jedno je od važnih kršćanskih svetišta. Uz Baziliku Navještenja, koja je najveći kršćanski objekt na Bliskom istoku, gdje je Gabrijel objavio rođenje Isusa Mariji, nalazi se tu i crkva Sv. Gabrijela koju je sagradila pravoslavna crkva i predstavlja alternativno mjesto objave uz Marijino vrelo; Grčka katolička crkva posjeduje Sinagogu kao tradicionalno mjesto gdje je Isus propovijedao (iako je objekt iz doba Križara i nalazi se na mjestu gdje u 1. stoljeću nije bilo naselja); Bazilika mladog Isusa nalazi se na brijegu i kao da nadgleda grad...
Nazaret je grad sa većinskim arapskim stanovništvom, ali niti broj katolika nije zanemariv – oko 35% stanovništva. U gornjem Nazaretu, koji se u nekoj literaturi prikazuje kao dio Nazareta ili kao sestrinski grad, većinsko je Židovsko stanovništvo. Svega 25 km od Galilejskog jezera u okruženju predivnih planina s kojih seže neponovljiv pogled, blizina glavne prometnice između Egipta i unutrašnje Azije, daju Nazaretu specifični položaj koji iako važan, ujedno je kao i malo zaštićen i povučen.
Kada smo se cestom «uspeli» do Nazareta začudila nas je gomila smeća u jednom, za kršćane, toliko važnom gradiću. Nimalo lijepa prva slika s kojom smo se susreli iščekujući posebni doživljaj ....upitao sam prolaznika o čemu se radi, zašto je gradić zatrpan smećem – odgovorio mi je da je njihova služba za održavanje čistoće u štrajku, traže bolje uvjete rada....Imaju pravo na to...naravno, samo... samo smo mi morali paziti gdje hodamo.... jer, smeća je bilo posvuda
Krenuli smo prema Bazilici Navještenja. Njezina veličina je i iz udaljenosti zračila nekom snagom, nekim posebnim sjajem. Ulični prodavači raznih suvenira presretali su naš miran turističko – hodočasnički put. Što smo se više približavali Bazilici tonuli smo u neke svoje misli u iščekivanju susreta sa mjestom Navještenja.
U to vrijeme, 2000 godine, Bazilika je građena 15 godina i nije još bila gotova. Koliko sam uspio provjeriti, razna previranja, nedostatak sredstava i neki drugi faktori utjecali su da ista, još uvijek, nije dovršena. Iskreno, kada se prisjetim one impozantne građevine pitam se može li to ikada biti dovršeno. . . Jedna je to od najljepših Marijinih crkava na svijetu, podignuta na mjestu tipične židovske kučice, uklesane u pećinu, iz I st. n.e. Od pamtivijeka predaja govori da je to kučica Svete obitelji. U toj je kučici Marija saznala za otajstvo utjelovljenja riječi Božjih.
«U šestom mjesecu Bog posla anđela Gabrijela u Galilejski grad, koji se zove Nazaret, k djevici, zaručenoj s mužem iz kuće Davidove koji se zvao Josip. A djevica se zvala Marija. Ušavši k njoj reče: «Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti nad svim ženama!» ona se sva smela na tu riječ i pitala se kakav bi to pozdrav bio. No, Anđeo joj reče: «Ne boj se, Marijo! Našla si milost kod Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i dat ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospod Bog dati prijestolje Davida, njegova oca, i kraljevat će nad domom Jakovljevim dovijeka i njegovu kraljevstvu neće biti svršetka...» Na to Marija reče Anđelu «Kako će to biti, kad ja ne poznajem muža?» Anđeo joj odgovori «Duh sveti će saći nad tebe, i sila će te svevišnjeg osjeniti. Zato će se i ono sveto što ćeš ti roditi zvati sin Božji.»
Da sam o ovim dojmovima pisao 2000 vjerojatno bi bili drugačiji, opijeni nekim drugim osjećajima... Tada sam bio zaljubljenik filma i te sam osjećaje pretočio u njega kroz snagu slike... Kako ovih dana oživljavam i neke davne uspomene sjetio sam se cijelog puta.... sjetio sam se svakog zavjeta kojeg sam sa svojom voljenom izmijenio u pojedinom mjestu.. No, ako i zaboravim.. ostale su naše riječi, zapisane u našem «putnom dnevniku» koji je nešto poput kapetanova dnevnika na brodu. U njega smo, svaki svoje dojmove, misli, osjećaje...upisivali tijekom svakog našeg putovanja. I predivno je to sad čitati, prisjećati se, i ponovno oživljavati te dane.. tako sam naišao i na zavjet koji smo toga dana jedan drugome dali... u toj predivnoj Bazilici.... a, naravno, odnosio se na našu buduću djecu.... Smisao zavjeta bio je da, bez obzira što nam život donese, bez obzira što se može u životu dogoditi , iako, nikakve sumnje u našu ljubav i postojanost nije bilo, djeca, za koju smo bili sigurni da će biti vrhunac naše ljubavi i sreće, nikada neće i ne smiju osjetiti ništa loše što bi se, eventualno, događalo između nas. Iako mi je bilo smiješno takav zavjet dati, jer nikada nisam niti pomišljao da nešto može poći krivim putem, za istu tu ljubav koju smo međusobno imali, dali smo taj zavjet... Bilo je lijepo u našem dnevniku sa tog putovanja naići na zavjet ispisan Sanjinom rukom...... i mali leptirić i jedno srce.... i dvije riječi...»volim te»....
Kraj tog dana, nakon posjeta Bazilici, katakombama , obilasku tog malog i simpatičnog gradića završili smo nastavkom putovanja prema Galilejskom jezeru....
Post je objavljen 08.12.2008. u 13:53 sati.