Pregled posta

Kasni im...

Što je rekao onaj šaljivac, možda bismo stvarno trebali izdvojiti koji postotak plaće, mi sretnici što je primamo, u znak solidarnosti s našim jadnim političarima.

Sporo, presporo, računi ipak dolaze na naplatu. Računi jedne promašene populističke politike, čitave jedne impotentne političke klase, ali i jednog (i ne samo jednog) naivnog i zastrašenog naroda. I dobro je da dolaze, jer svako odgađanje znači veće kamate, u doslovnom i prenesenom smislu.

Na neki način su naši političari pravi predstavnici svoga naroda, onaj način koji zrcali njegovu neukost, skučenost, manjak širine i vizije, odsustvo uvida u vlastitu povijest i budućnost, bijeg od bilo čega van potrošnje sadašnjosti.

Uzmimo Sanadera. Taj se vjerojatno grize što na prošlim izborima nije uvalio Milanovića u ovu recesijsku kašu, na jednak način kako naši dioničari iz naroda žale što svoje pakete dionica HT nisu prodali kad su bile na 350. Isti im je i obrambeni mehanizam - oni sada tvrde kako su u stvari dugoročni investitori, a ni u ludilu da su se žestoko zajebali kad su povjerovali da imaju nekog pojma o financijama.

Ni Sanaderova Vlada, ni dioničari (kojima je ona dobrim dijelom podvalila stimulirajući narodno dioničarstvo u za to najgorem trenutku) nisu ni izdaleka predvidjeli ono o čemu su ozbiljni ekonomisti trubili godinu i dvije unaprijed: da su financijska tržišta prenapuhana, i da će balon uskoro pući.

Novi dioničari početnički su slijepo vjerovali u rast indeksa temeljen samo na rastu u proteklim sretnim razdobljima. Na čemu je Sanader zasnivao svoj optimizam u državi koja slabo proizvodi, puno uvozi, rasprodaje dobra i zadužena je do grla, već je manje jasno. Moja je procjena da je najviše od svega vjerovao u našu glupost i inertnost, koja je njega i njegove već toliko puta izbacila na površinu, čak i kada je izgledalo da će potonuti.

Kao što su dioničarski diletanti u osvit krize vjerovali da tržište i firme ne mogu propasti, i da će se za par tjedana indeksi ponovo zazeleniti, premijerski je diletant, računajući da država ne može bankrotirati, temeljito potcijenio težinu globalne krize i recesije. Ovima se međutim kraj ne nazire ni na horizontu, temeljito će mu smanjiti manevarski prostor, ograničiti dalje zaduživanje i povećati kamate na već uzete kredite. Neće biti dovoljno para za kupovanje šutnje i odgađanje neizbježnog, a ostacima obiteljskog srebra i posjeda dobrano je pala tržišna cijena, pa ih se ne isplati prodavati. I zato se sada rađa panika, Sanader nam najavljuje najgoru godinu od rata (kojega?), poziva na štednju i traži dežurnog krivca.

Kako će se razvijati situacija, zavisit će od težine udara na standard građana Hrvatske. Sudeći po odazivu na nedavne prosvjede, godinama programirani da zanemaruju činjenice i potiskuju logiku, oni još stvarno ne vjeruju da se sprema nešto loše, a val se već zakotrljao, i uskoro će se sručiti na njihov mirni svijet.

Ne bi bilo loše da taj val, i oni koji će za njim doći, za neko vrijeme pometu i isperu ovo naše malo, prljavo i zapišano dvorište. A koga je strah od malo juga?


(Slika je sa stranice: http://www.rickgunnphotography.com/project.php.)


Post je objavljen 08.12.2008. u 10:29 sati.