Marketing
Evo nas opet...Tj.Evo mene opet..pusa (Natashica)
Pa ovako..ljudofi moji dragi nismo vam dugo pisali..jednostavno vrijeme prebrzo ide i nemamo vremena..Nemamo vremena prepustiti se osjećajima na netu,možda smo vam falili,a možda se jednostavno niste ni sjetili doći...
Prvo sto bih htjela reci je da mi stvarno fali ovaj blog..i mrzim kad je sam i pust,jer na njemu su djelovi naše ljubavi!
Nekada su ljudi tužni jer nemaju kamo otići kada su sami,jer nemaju pravu ljubav,jer misle da ih život mrzi,jer nevole sebe...jednostavno im tada propada svijet...Ali ja osobno mislim ,da to ne bih trebalo biti tako...
Jer svi u sebi krijemo bar malo ljubavi koliko god smo tvrdi i čvrsti pred nekim ljudima.Svi u sebi imamo to nešto ,što nas vuče sve dalje i dalje...Koliko god nekoga mrzili postoji i taj mali dio koji prema tome nosi ljubav.
Jeste li se ikada zapitali kako je to kada si tako jako zaljubljen u nekoga,kada osjećaš da bez njega nemožeš živjeti,Jeste li ikada to doživjeli??
Evo htjeli bih čuti vaše komentare,i sretne i tužne ljubavi,želimo okusuti tuđu sreću ili nesreću..
Pusaaa i pišite nam,a tko želi može se javiti i na natasa.kusec@gmail.com,ako ima neku posebnu priču za poslat,možda je objavimo,pozzz 
Post je objavljen 06.12.2008. u 21:29 sati.