Marketing
Dubrovnik, crni petak, 6.12.1991.
Prije 17 godina tek nekoliko minuta iza 5 sati ujutro započeo je velikosrpski-crnogorski napad na Dubrovnik. Poginulo je 19 civila u velikom bombardiranju koje je prestalo tek iza 21 sat. Korištene su rakete velike razorne sile koje su zabranjene Međunarodnom konvencijom, ali to zloglasnog generala Kadijevića nije zanimalo te je naredio bombardiranje svih civilnih ciljeva za koje je smatrao da bi mogli rezultirati velikim brojem poginulih Dubrovčana. Tenkovi, topovi i minobacači bombardirali su hotele u kojima su bili smješteni prognanici sa okupiranih krajeva (Župa Dubrovačka, Konavle). Najviše je civila stradalo u hotelu Libertas.
Zanimljiva su iskustva osoba koje su za vrijeme okupacije (1.listopada 1991. do 26.svibnja 1992.) bile smještene u hotelu Libertas. Tako mi je jednom prilikom jedna djevojka iz Rijeke Dubrovačke, točnije Prijevora ispričala svoje osmomjesečno prognanstvo. Tada je imala 12 godina. Sa cijelom obitelji neko vrijeme boravila je u hotelu Plakir, nakon čega je premještena u hotel Libertas. Tamo je nakon nekog vremena njezina soba pogođena granatom te su joj sve stvari uništene, sve uspomene iz djetinjstva, sve igračke, slike, najdraža lutka, apsolutno sve što plavokosoj djevojčici znači život. "Srušile su se kao kule od karata..." U jednoj sekundi nestalo je djetinjstvo koje je zauvijek prekinuto. Sjeća se kada je u obližnji samostan stigla humanitarna pomoć iz Britanije i kada je sva sretna nosila u svoju drugu sobu After Eight kojem je prošao rok trajanja, ali koga je tada to zamaralo, bitno je da se ima nešto za jest, pa makar i stare čokoladice. Tri mjeseca u hotelu nije bilo vode, struje, telefona, hrane tek jedva dovoljno za preživjet. Prisjeća se trenutka kada je došla cisterna ispred hotela i kada je nakon mjesec dana prvi put oprala kosu i riješila se osjećaja "kao da sam imala kacigu na glavi". Nastavlja "...bilo je veoma teških noći kada nisu niti svijeće smjele goriti da nas četnici ne bi locirali". Svaku večer u podrumu hotela svi prognanici zajedno su molili za spas, da u njihov grad ne uđu četnici i da ne dožive vukovarsku kalvariju. Bog je uslišio molitve. Neprijatelj je pobjeđen, ali mnogi životi bili su cijena te pobjede... Počivali u miru.
Post je objavljen 06.12.2008. u 19:13 sati.