Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/backpack

Marketing

DAN 49, 04.12.2008. - Jezero ili more? (Cape Maclear, Malavi)

Dobro sam se naspavao uz zvukove valova koji udaraju o pješčanu plažu. Sinoć je bilo toliko mračno da plažu i jezero nisam ni vidio.
Jezero Malavi je treće najveće jezero u Africi, nakon jezera Viktorija i Tanganyika. Malavi ima površinu od 118,484 km2, a petina toga otpada na jezero. Malavi jezero dijeli s Mozambikom i Tanzanijom, a u Tanzaniji ono još uvijek nosi staro kolonijalno ime Nyassa. Voda iz jezera Malavi otječe na krajnjem jugu u rijeku Shire koja teče u Mozambik gdje se ulijeva u moćnu rijeku Zambezi, a ona pak u Indijski ocean. Jezero Malavi obiluje slatkovodnim ribama. Procjenjuje se da je u jezeru prisutno preko 500 različitih vrsta riba. Točan broj se ne zna jer se gotovo svaki dan pronađe neka nova vrsta. Također nije poznato koje od tri velikih afričkih jezera ima više ribljih vrsta, ali zna se da toliko ribljih vrsta nema u niti jednom drugom jezeru na Zemlji.
Chembe Eagles Nest ima privatnu plažu. Nije velika, ali je čista. I pješčana. Jezero je veliko i svako malo uhvatim sebe razmišljajući kako li je lijepo ovdje na moru. Jer zaista me jezero Malavi i ova plaža podsjećaju na more. U daljini vidim obrise zapadne obale jezera. Nešto bliže preda mnom su otoci Domwe i Thumbi koje je moguće posjetiti. Malo dalje još nekoliko manjih otoka. Nije pretoplo. Kiša je padala noćas i malo je ohladila. A tu je i lagani povjetarac.
Odlučujem prošetati selom Chembe, jedinim selom na poluotoku. Nekada je Cape Maclear bio veliko hipijevsko okupljalište, uz Kathmandu i Marakeš jedno od najpoznatijih na svijetu. Danas je atmosfera puno mirnije, posebice u ovo doba godine kada je niža sezona. Pretpostavljam da je u srpnju i kolovozu sve puno. U Cape Maclearu ima nekih desetak lodgeova, neki su jeftiniji, neki skuplji. U Chembe Eaglesu trenutno smo samo ja i Pattersonovi – on čini se Englez, ona čini se Indijka, i dijete križanac od nekih 4-5 godina.
Chembe je nažalost najsmrdljivije i najprljavije selo koje sam u životu vidio. Same kuće još i nisu toliko loše. Većina je zidana sa slamnatim krovovima. Ali posvuda uokolo leže pobacane plastične i staklene boce, najlonske vrećice... Koze i kokoši šetaju okolo po selu, čak i nesmetano pasu po derutnom lokalnom groblju. Životinjskih govana je posvuda – po ulici, po grobovima, po plaži... Smrad je neizdržljiv. Smrad govana i osušene smrdljive ribe. Diže mi se želudac. A domoroci leže u tom smetlištu. Što bržim korakom vraćam se u Chembe Eagles Nest, moju malenu oazu.

Post je objavljen 15.10.2008. u 23:09 sati.