Da....pomalo zbunjujuc naslov...
koji dovodi do svakakvih zakljucaka...
proteklih tjedan dana...svakim danom sve vise
me zanima odgovor na ovo pitanje koje
bih voljela bez straha upitat jednu osobu...
Jel stvarno zelis da patim?
Nikada nisam mogla razumijeti osobe
poput tebe...nikada mi nije bilo jasno
sto time dobijes...zapravo...ne!
Neznam sto mislis dobiti time
da mi se danima ne javljas...a i kada
mi se javis...bolno je...uvijek mi kazes nesto
sto potice moje srce da zaplace...zbot tebe!
Mnogi mi kažu da nisi vrijedan mojih suza
da me ne zasluzujes....da nadem drugog...
da te zaboravim i napokon okrenem novu stranicu u zivotu
ali kako da to napravim kada mi je stalo do tebe....
sve me podsjeca na tebe...a ponajvise plisani
The dog kojeg si mi poklonio...Ti i ja znamo
sto je bilo PRIJE...ista prica kao i sada....
Ne zelim te povrijediti...bas zato sam odabrala put...
put za srecom...koja ce dijeliti tebe i mene...
nadala sam se...ako odbijem tvoju vezu da cemo
biti najbolji prijatelji...poput brata i sestre....cak si mi
to obecao jednom prilikom...a sada kada sam rekla
da zelim biti tvoja seka...koja ce paziti na tebe
potpuno si se promijenio...ne zelis da budemo prijatelji
konstantno me izbjegavas...ranis ponovo moje srce...
Sjecam se dana...1.prosinca...bio mi je to najgori dan
u zivotu...nikad se losije nisam osjecala nego taj dan....
osjecala sam se krivom sto sam te odbila...a znala sam
da ce nam oba dvoje biti bolje..no ti si me uvijek skrenuo
sa mog puta....vecer prije...rekla sam ti svoje misljenje
nakon kojeg si ti rekao da ces si nesto napraviti...
drugog dana...tocnije tog 1.prosinca nisi dosao u skolu...
osjecala sam se totalno kriva...nisam se mogla smirit
jer me bilo strah da si nesto nisi napravio...ako citas ovaj post...
znaj da mi je stalo do tebe,braco...ako te tako mogu nazvat...
Volim te!
Post je objavljen 06.12.2008. u 14:31 sati.