- Stara jesi mi vidjela serotonime? - vrisnuo sam - Ne mogu ih naći.
- Koje serotonime? - iznenađeno će stara.
- Stavio sam ih za oprat, sad ih nema.
- Kako nema, tu ti je ispeglana roba, jesu ti tu?
- Ma nisu, jeboga led, da ih vidim ne bih te pito - ljutito ću.
- Ajde smiri se, naći ćemo ih - kaže stara - Koje su boje? Ja se uopće ne mogu sjetiti kako to izgleda.
- Kako koje boje? Pa koje bi bile? Ružičaste, eto koje! - skroz sam izvan sebe.
- Jesi li sve dobro pretražio? Nije među ispeglanim, nije na sušilu, nije u mašini, nije u korpi?
- Jesam, kako nisam? Milion puta sam ti reko da mi se ne prtiš u moje stvari, mogu ja i sam, pa jebote nisam dijete, imam preko trideset!
- Dobro, dobro, smiri se. Obuci nešto drugo, naći ćemo to - stara će.
- U pičku materinu, baš sam njih htio obući, ajde dobro bilo što ću, moram ići na posao...u pizdu materinu života sa starcima, kad će više umrijet? - zločesto ću sebi u bradu.
Post je objavljen 06.12.2008. u 11:52 sati.