Nije pegula, nego pegla ( 1 )
- Za kooji ku.ac ne štaaampaju a više tooga papira.-
E, toga papira nam je falilo. U po miseca, džepovi prazni.
Kad bi izlazili kroz portu, gledali bi nas. Bilo je strogo. I taj dan zaustavi portir čovika. Pogledamo mi, a njemu niz nogavicu visi bokun, mislili smo da je ona potriba. Portir s njim u «malu sobu»… Sutra smo doznali da je to bio kraj bakarnog kabela, kojeg je namotao okolo pasa.
Upalila nam se lampica….. Sad je Špiro nosio gaće bokserice, tako da su mu «kuglageri» visili niz bedro, nije to bilo bogzna koliko, ali dovoljno da se zamijeti. Portir gleda, jedan dan, drugi, a onda treći dan snjim u «malu sobu».
E, sad je Špiro opet nosio gaće što mu drže «kuglagere» na okupu, a kabel motao okolo struka, i kraj je bio spušten. Portir bi samo reko.
- E, Špiro, opet ti nešto visi.-
- A, baaga ti…a muuu…-
- Ajde, ajde, hehe, muuči materi.-
Potraja to cijelu zimu i proljeće. Prodavali smo bakar, i ka bog…… Ali vrag ne spava, i taj dan u dvi ure,..blenuli mi… Mate, portir??.Oni naš Mate, ribar. A dićeš sad…, 'ebi ga.
- Špiro, a visi ti nešto.-
- A, mu muuu….-
- Ae ti mu mu, dođi 'vamo u malu sobu.-
Zlo i naopako. Špiro dobije otkaz….A, podstanar, a cura s njim. S Ćaćom na ratnoj nozi…., odoše kola nizbrdo. Cura spakira svoje stvari, i otperja. Osta Špiro sam.
Nekako u to doba, iznikla je neobično lijepa kuća na kraju sela, od mora je dijelio put. Na kući je pisalo « VILA KATARINA».
Vremešna dama je došla iz Amerike, i dovezla sebi veliku limuzinu. Sama, ni kučeta, ni mačeta, što bi rekli. Tražila je mušku osobu, da joj bude vozač, vrtlar, i kao pomoć u kući, Kako bi rekli, «katica za sve».
Kako je Špiro poslije otkaza radio u magazinu trgovačkog poduzeća, kao, «pritisneš botun i vrića sama pa'ne na rame», odma je posjetio gospođu Katarinu ( po sebi je dala ime kući ). Što je sve ispričao, Bog zna, ali dobije on posao. Ona mu plati polaganje vozačkog ispita…. Upala, Špiru sikira u med.
Prođe ljeto, jesen nam stiže nakićena kao gospođa Katarina. U svim bojama, bogata i lijepa, raskošna. Baš se kočoperi. Na uobičajenom piću, sad već drukčiji Špiro, dotjeran, sa kravatom do pupka, dođe sa limuzinom…. Tada je imao dvadesetpet godina.
- A, kuume, štaaš popit?- Zinuo ja, i čačkam uho.
- A?-
- Štaš poopit, ppitaam te.-
- Ono drugo, što ono reče.-
- Kuume štaaš ppopit.-
- Kakvi kum?-
- A, vinčani.!.-
Post je objavljen 06.12.2008. u 01:31 sati.