Svi su svjetski mediji prenijeli vijest kako je oglavar ruskoga pravoslavlja Aleksej II. umro, 05. prosinca u rezidenciji u Peredelkinu kraj Moskve. Srčane smetnje već više godina otežavale su patrijarhovo zdravstveno stanje, a neki špekuliraju o tome da je patrijarh bolovao od karcinoma.
Patrijarh Moskve i cijele Rusije došao je na čelo najveće svjetske pravoslavne Crkve godine 1990., i vodio njezinu obnovu nakon sedam desetljeća progona u komunističkom režimu. U unutarcrkvenim pitanjima Aleksej II. pokušavao je pomiriti reformatorske snage i izrazito konzervativne, protuekumenske i djelomično i nacionalističke struje. Ponovna izgradnja odnosa Crkve i države u nesigurnim političkim i gospodarskim prilikama kraja proteklog stoljeća bila je isprva vrlo složena, no posljednjih godina, osobito nakon izbora Vladimira Putina za predsjednika, odnosi su se znatno poboljšali. Dok je osamdesetih godina minulog stoljeća svećenstvo i monaštavo Ruske pravoslavne Crkve bilo svedeno na nekoliko tisuća, danas ova Crkva doživljava novi duhovni i ljudski procvat.
Unatoč mnogim nastojanjima, nikada nije došlo do susreta patrijarha Alekseja s papama Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Ruska Crkva zamjera Katoličkoj Crkvi prozelitizam na prostorima koji tradicionalno pripadaju pravoslavlju.
Aleksej Mihaijlovič Rudiger rođen je 23. veljače 1929. godine u Tallinu u Estoniji u obitelji ruskih emigranata. Potomak je plemićke loze baltičkih Nijemaca von Rüdiger, koja je u 18. stoljeću prihvatila pravoslavlje. Diplomirao je godine 1949. u Lenjingradu, zaređen je 1950. godine. Biskupom Tallina i Estonije imenovan je 1961.; nadbiskupom 1964., te u 39. godini života metropolitom Novgoroda i Lenjingrada godine 1986. Nakon smrti patrijarha Pimena I. izabran je 7. lipnja 1990. za novog patrijarha Ruske pravoslavne Crkve.
Smrt patrijarha Alekseja donijet će nove izazove Ruskoj pravoslavnoj Crkvi, kao i pravoslavlju općenito. Tamošnji će biskupi imati zadatak za patrijarha najveće pravoslavne crkve na svijetu izabrati čovjeka koji će pod naletom globalizacije uspjeti objediniti struje unutar Crkve i zadržati utjecaj koji Crkva ima u ruskom društvu i politici. Jednako tako, novi će ruski patrijarh morati računati i sa zategnutim odnosima u samom pravoslavlju u kojemu je svaka Crkva autokefalna (autonomna) i u kojemu je carigradski patrijarh od prvih kršćanskih vremena smatran najčasnijim, ali on nema nikakve jurisdikcijske vlasti nad drugim pravoslavnim Crkvama. Zapravo, upravo je ruski patrijarh taj koji u pravoslavlju slovi za najutjecajnijeg među patrijarsima. Novi će ruski patrijarh morati računati i s utjecajem Katoličke Crkve na svjetskom planu gdje Rusija pokušava igrati ulogu neizostavnog čimbenika na polju globalnih pitanja. U tom smislu putevi dijaloga i suradnje morat će biti otvoreni misli li Rusija i njena Crkva na globalnom planu igrati istaknutiju ulogu.
Post je objavljen 05.12.2008. u 20:28 sati.