Ne znam kako dalje, a ovako vise ne mogu. Dosta mi je laznog smijeha, dosta mi je glumljenja srece. Dosta mi je toga da se smijem kad mi se place i ne mogu vise. Sve je ostalo isto. Svi osicaji. Jer nikad nisam zaboravila kako je biti povrijeden, kakoje voljet a ne biti voljen...Jer nisam zaboravila tvoj osmijeh. Jer samo uz tebe san bila potpuna,jer sam samo uz tebe bila sretna, uz tebe se iskreno smijala...Jer sam samo tebi htjela dati sve i vise od toga.... A tebe nije bilo birga , ni sad te nije briga......
Post je objavljen 05.12.2008. u 19:28 sati.