"Vječni Galilejac": Beskonačno u neizmjerno malenome (5)
A onda, kad smo upitali Mariju kako ćemo moliti, otići ćemo Isusu; ako još ništa nismo izgubili od onog djetinjstva kojim otkrivamo tajne Beskonačnoga, upitat ćemo ga za ono što je najvažnije na ovom svijetu. Nećemo ga upitati kako se vladaju atomi, niti je li svemir zakrivljen, niti je li svjetlo valovito, nego ćemo ga upitati kako to da Bog neba živi kao Dijete na ovoj našoj jadnoj zemlji.
Isuse mali, jesi li nekoć i Ti
baš kao i ja bio i malen i plah?
I kako ti se činilo biti van neba
i biti baš kao ja?
Ja bih, mislim, zaplakao
za kućom svojom od neba zidanom.
Žao bi mi bilo, kad bih se budio,
što pored mene nijednog anđela nema,
da me obuče.
Jesi li ikada imao kakve igračke
kao i mi mali dječaci i curice?
Da li si se igrao u Nebu s Anđelima svima,
koji nisu veliki odveć,
zvijezdama kao špekulama?
Da li su se oni igrali skrivača
stisnuti iza svojih krila?
Da li je Tebi Mama Tvoja dopustila
da zamažeš haljine po našoj zemlji?
Oh, kako je lijepo biti u Nebu
jer tamo se hlače ne mogu zamazati.
Na večer da li je Tebe Tvoja Majka
poljubila i zaogrnula pokrivačem?
Kako si se osjećao u krevetu
poljubljen i mio, nakon što si izmolio večernje molitve?
Ti nisi, zacijelo, zaboravio posve,
kako to izgleda malen biti?
Stog primi mi ruku
i slušaj moj djetinji govor.
Pokaži Svom Ocu moje molitve
(pogledat će ih On, jer Ti si tako dobar)
i reci Mu: "Oče, Ja, Tvoj Sin
nosim Ti molitve jednog dječaka.
"I nasmiješit će se, što dječji govor
još se izmijenio nije, od djetinjstva Tvog.*
Ako smo dovoljno maleni da tako pristupimo jaslama... tada ćemo otkriti Beskonačno; ako smo dovoljno ponizni da pođemo onome koji nema doma, naći ćemo svoj dom; ako smo dovoljno jednostavni da postanemo djeca, preporodivši se u svojoj starosti, otkrit ćemo život, koji će trajati i onda kad vrijeme više neće postojati.
Nekima on dolazi kad ih obuzima radost. Nekima onda kad im se srce ispraznilo od svijeta. Drugima dolazi kad njihova gladna tjelesa svjedoče o duhovnoj gladi; nekima opet kad im je svijet, na koji se oslanjaju, probo ruke; drugima će doći samo onda kad im suze teku niz obraze, da ih obriše. Ali svakom On dalazi na svoj blagi način. On - Krist, na dan Porođenja Boga, na dan Božića.
* F. Thomson, "Ex ore infantium"
(nastavlja se)
PS&NB: Svima koji&koje nose ime po Sv. Nikoli čestitam imendan i želim punu cipelu i vreću njegovih duhovnih darova!!!
Post je objavljen 06.12.2008. u 00:12 sati.