Marketing
NAKON KIŠE
Padala je danas. I ne samo danas. Napadala se ovih dana.
Šareni kišobrani šetali su mojom ulicom.
Pala je i noć, a ona nije stala.
Cijelo popodne bauljam po blogovima. Sve kao da ću napisat novi post, a nikako da se složi ono nešto u mojoj glavi.
Taman sam posložila neke kockice, kad mi zasvira mobitel.
"Alo,ja se spustila do grada. Ajmo malo prođirat." - vabi me poznat glasić
"Ajmo! Jel pada još?"
"Lagano sipi. Taman za šetnjicu."
"Dolazim!" - prihvaćam spasonosni poziv koji me izvlači iz ove blatne kaljuže u koju sam upala
Krenem prema gradu mašuči kišobranom, a kiša taman prestala.
Eto me na rivi, kroz Marmontovu, do kazališta.
Sve puno svita.
Šetaju, idu u kazalište, pivaju isprid crkve, smiju se, vesele...vrte sklopljenim kišobranima. Sve izgleda tako idilično, nakon kiše.
Našle smo se i krenusmo u đir po gradu.
Nismo nego krenule kad nam neka cura uvali dva papirića u ruke.
Šta je ovo? Zapuhnuo nas burin priko Marmontove.
Stani vitre! Da vidimo šta piše!
I još bokun nizje!
Šta nam kazuje ova slika? Osim što poziva na
PROSVJED - 05.12. u 18 sati na SPLITSKOJ RIVI !
Odgovor je više nego očit, a ako se još mislite, potražite ga i ovdje
Otkad smo se nas dvi srele na blogu i upoznale,
iznenađenjima nikad kraja!?
Otkud nam sad dva ista kišobrana?!
Protekle 3 godine uvjerena sam kako sam jedna od rijetkih vlasnica prelijepog suncokretnog kišobrana u ovom gradu i večeras otkrivam u čudu da je moja draga prijateljica blogerica vlasnica istog takvog!
Ipak ima malih razlika, neću odat kojih, ali, pssst - moj je lipši. 
Ovom prilikom želim obavijestiti blogericu koju večeras sretoh pred splitskim kazalištem kako je ovaj drugi prekrasni suncokretni kišobran kupljen nedavno u trgovini Gavrilović na Sućidru.
Čuda se događaju! Ima nade! 
I tako nakon kiše, kao gljiva po gljiva, tako i bloger po bloger,pa smo nabasale i na Trećeg blogera s kojim nam nije preostalo ništa drugo nego nazdraviti blogerskim pivicama.
Nakon dugih previranja i usklađivanja stavova, zaključili smo da je krajnje vrijeme za ozbiljnost i preuzimanje kormila u vlastite ruke kako nam se ne bi dogodilo da upadnemo u neku crnu rupu,
kao što nam to lijepo kazuje ovaj ozbiljni bloger sa slike:
Za početak bit će dovoljno pridružiti se
MIRNOM PROSVJEDU U VAŠEM GRADU
i poručiti pripovjedačima dječjih priča kako je krajnje vrijeme da im kažemo:
Čiča miča - gotova je priča!
Post je objavljen 05.12.2008. u 01:58 sati.