plesti riječi oko tvojih prstiju
kao igru s koncem
provlačiti krajeve
i opet završiti u šutnji
šutjeti kao da sve važno
lebdi negdje između nas
neprimjetno kao zrak
uvlači se u pore našeg osmijeha
sumnja
prokleta sumnja
i neizbrisiv trag kojeg ostavlja
u pitanjima koja prešućujemo
u osjećajima koje ubijamo
lažem li
kad ti dopustim da me primiš za ruku
kad ti prepustim prste
u nadi da će dodiri izvući novu petlju
nastaviti igru dvjema riječima
Post je objavljen 04.12.2008. u 21:43 sati.