Ovo s Džombom je jedna najobičnija, da oprostite, pizdarija! Uvjeren sam, njemu je sada krivo. A znam da tu ima i podmetanja, Mirzu su samo malo gurnuli - kaže hrvatski izbornik
Do SP su preostala 42 dana a stanje nam je: nemamo Dominikovića i Štrleka, Lacković će na operaciju, Balić je još uvijek na rehabilitaciji, Metličić niti je najmlađi, niti je u najboljem stanju, Džomba i Sulić su otkazali reprezentaciji. No, prije kojih tjedan dana, nakon primitka nagrade za najboljeg rukometnog trenera, Lino Červar je spomenuo kako Hrvatska ide na zlato. To je iz uvjerenja ili iz podilaženja navijačkoj masi?
- Ako ste malo pratili, otkako sam došao u Zagreb, mene zanimaju samo prva mjesta. Ne obećavam da ću biti prvi, ali tko mene pozna, zna da je Lino i s petoligašem želio pobijediti cijeli svijet. Uvijek sam imao visoke ambicije.
Kako biste opisali stanje unutar svlačionice reprezentacije, budući da se nakon nedavnog istupa Mirze Džombe može za zaključiti da ste izgubili pravi kontakt s određenim dijelom igrača?
- Sa mnom je teško raditi. Jako sam zahtjevan trener. Zamislite igrača koji je sve osvojio u životu, a vi ga opet tešete. To nije lako izdržati. Meni su igrači sinovi, ja sam im otac, ali su mi ujedno i neprijatelji. Makar, ako me baš pitate, sve to je najobičnija, da oprostite, pizdarija. Zato jer je rukometna obitelj posljednja sportska obitelj oko koje bi se trebalo čačkati. U našoj zemlji imamo toliko uglavnom neuspješnih problema da bi se trebalo po stražnjici lupati. I nas bi trebalo, ali nas posljednje! Novinari koji su 2002. te iste igrače nazvali “promašenom generacijom” koja bi izgubila i od “afričkog plemena”, sad odjednom nešto čačkaju po svlačionici i ustaju u obranu igrača. To mi nekako ne ide zajedno. Taj slučaj s Džombom koji je izašao van, uvjeren sam, njemu je sada krivo. A uvjeren sam da tu ima i podmetanja.
Jeste li razgovarali s Mirzom Džombom i pokušali nadići nesporazum koji očito postoji?
- Naravno da jesmo. Njemu su podmetnuli, malo ga gurnuli.
Pardon, ali Mirza je nakon intervjua u SN u nekoliko navrata svim ostalim medijima potvrdio riječi.
- Da, da, ali to mu je podmetnuto. Neće valjda sada sve povući.
OK, a zašto nije igrao tu utakmicu protiv RN Löwena u Njemačkoj? Niste ga valjda zaboravili?
- E, sad ću vam reći. Znate ne govorim stručno kako drugi ne bi puno naučili. Ako bi drugi puno naučili, ja više ne bih bio najbolji. Ne smijem dopustiti da me snime. Na kapaljku sve dajem.
Hoćete li zvati Džombu i Renata Sulića na SP? Ističemo njih dvojicu budući da su oni izjavili kako više ne žele igrati u izabranoj vrsti.
- Nikada nikome nisam zatvorio vrata reprezentacije! Decidirano tvrdim. Kad bi se mene pitalo, volio bih da publika vidi obojicu, ali postoje neke stvari, detalji koje javnost ne zna, a koji nemaju veze sa mnom. Malo kompleksno, čak i nema veze samo s rukometom i o tome ne bih želio pričati. Želim Sulića i Džombu.
Osjećate li se u Hrvatskoj podcijenjeni i biste li bili više slavljeni u, recimo, Francuskoj i Njemačkoj s istim ovim rezultatima?
- Za svijet neću komentirati, ali ondje postoji kriteriji i vrijednosti s kojima se ne može manipulirati i zna se tko je Lino Červar. A u Hrvatskoj... ovdje me jako cijene! Svi! Jer znaju oni tko je Lino. O da, znaju jako dobro. Nije Lino od danas. Postoji poslovica koja veli: “Zna se koja je povlastica sluškinje? Da ogovara gospodara”. Isto tako, ti moji oponenti, kad se pojavim, onda mi ne djeluju da su jako fizički jaki. Pogled dolje odmah, ali kad okrenem leđa, onda pucaju sa svih strana.
Jednom ste rekli kako imate urođene liderske sposobnosti. Stojite iza te tvrdnje i do kada se vidite na čelu izabrane vrste?
- Jesam, ja sam lider i to stoji.
Dakle, ne mislite se povući s izborničkog mjesta nakon SP-a?
- Mislim da ću još dugo biti noćna mora mnogima.
Post je objavljen 04.12.2008. u 19:53 sati.