Plastične zamisli nedokazanih sanjara,
Vladaju beskrajem kroz maštu.
Za šaku vrućeg metala,
Za istinu taštu!
Pronicljiva je čežnja, pokvarena uma,
U mozgoredu nestaju kromosomi.
Sve činimo da nas nema,
Da nas se slomi.
Dogma nam savršeno pristaje,
Kao i pažnja.
Ista je,
Ponuda i potražnja.
Definitivno smo od stakla vruća,
I gori nam kuća....
....
Crkotine praznih želudaca gledam,
Dok za suprotan stol sjedam.
Al' hvata me panika, stiska,
Tako sam blizu vriska.
Ovo su već paranormalne pojave,
I želim da mi dojave,
Da sve je samo običan san,
Greškom odabran!
Definitivno greškom,
Teškom....
....
Sve je bazirano na manipulaciji,
Bez karaktera koji je ionako kvaran.
Osunčani prezir na čelu,
To čovijek je nestvaran.
Sklanjam se koloneći duhom,
Pred propuhom....
Post je objavljen 08.12.2008. u 07:37 sati.