Marketing
Put u Francusku
Tocnije, u pokrajinu Nord-Pas de Calais!
Bio je to moj prvi posjet i dovoljno je reci da sam se odusevila. Okolis djeluje cisto i uredjeno, (za razliku od Belgije), a zrak mirise na svjezinu, na more i ribu.
Da, na ribu!
I nije neugodno.
Povijest sveprisutna. Dunqerque, Saint-Omer, Lille, Calais, Boulogne-sur-Mer… Charles de Gaulle rodjen je u Lilleu i rodnu je pokrajinu nazivao avenijom smrti, kao podsjetnik na brojne vojske i osvajace. I dan danas ih osjetimo prolazeci uz mjesta gdje su se vodile bitke te uz vojna groblja.
Ta predivna polja, nekad prerovana i otrovana smrcu. Covjek ne moze ne osjetiti zahvalnost prema onima koji su dali zivote za… Zasto? Zato da bismo danas zivjeli u slobodnoj i prelijepoj Europi, putovali i radili. Zvuci nekako prejednostavno.
Zapadni Europljani imaju lijep obicaj sjecanja. Dan sjecanja ili Dan makova 11-og dana 11-og mjeseca u 11 sati. Kod nas se gotovo i ne spominje, mozda zato sto nas previse podsjeca na politicku kuhinju toga doba? Polazu crvene poljske makove znanim i neznanim hrabrim ljudima koji su poginuli u ratovima.
Vratit cu se na vedrije teme. U posebno lijepom sjecanju ostale su mi pjescane plaze. Posjet je bio kratak, no imala sam priliku uzivati u toplom i suncanom danu s laganim vjetrom. Vidjeh i drugu stranu medalje. Kad se podigne oluja, zadnje sto bi covjek pozelio je setnjica uz obalu.
Kuci sam stigla s gomilom fotografija i uspomena. Umjesto slika gradova i katedrala i vrtova, odabrala sam ovu:
Sve drugo moze se vidjeti u dokumentarnim filmovima, knjigama, profesionalnim i malo manje profesionalnim fotografijama na internetu. Ova moja mozda posluzi kao putokaz… Mozda ce je netko vidjeti sakrivenu ovdje i pozeljeti putovati istom cestom.
Post je objavljen 04.12.2008. u 13:42 sati.