Dolazimo jedan dan muž i ja doma i u kasliću nalazimo pismo naslovljeno i na nas i na prezime naše gazdarice-stanodavke (oba su prezimena, ofkors, na kasliću). Kako smo očekivali formular za odjavu iz HRT-a (stanar koji je bio u tom stanu prije nas nije odjavio svoj televizor, pa nam uredno stižu njegovi računi i opomene - a gazdarica ne zna njegovu novu adresu), mislili smo da je to to, no kad smo otvorili kovertu, eto iznenađenja!
Unutra - rukom pisano pismo koje nam je ostavio neka nabrijana Jehovina-svjedokinja-ili-pripadnica-bilo-koje-druge-iznimno-nagovarajuće-i-maltretirajuće-sekte. Pa ga, eto, donosim u cjelosti da vidite koliko nekad ljudi mogu jako zabrijati:
Poštovani,
tražila sam Vas kod kuće da bi s Vama razgovarala o jednom važnom pitanju koje si milijuni ljudi postavljaju i žele znati odgovor. "Što se s nama događa kad umremo?" Svaka osoba koja se rodi ima točku A i točku B. Točka A je da smo se rodili i točka B moramo umrijeti.
Većina svjetskih religija naučava da neki unutarnji čovjekov dio nastavlja živjeti nakon što tijelo umre. Neki smatraju da mrtvi mogu nauditi živima i da Bog kažnjava zle tako što ih osuđuje na vječno mučenje u paklu.
Što Biblija naučava? Kad umre čovjek prestane postojati. "Mrtvi nisu svjesni ničega", piše u Propovjedniku 9:5. Mrtvi ništa ne znaju, ništa ne osjećaju i ništa ne proživljavaju, pa stoga ne mogu nauditi živima, a niti im pomoći (Psalam 146:3,4) 1 Mojsijeva 3:19 i Propovjednik 9:6,10.
Ako želite više saznati o ovoj i sličnim temama, budite slobodni doći na javno biblijsko predavanje u nedjelju u 18 sati u Savsku 137c.
S poštovanjem,
xxxxxx
Pismo je bilo potpisani imenom i prezimenom, al ajde, rekoh, neću baš javno davati ime i prezime žene koja nam je to ostavila...
I uz pismo, naravno, priložena dva letka Jehovinih svjedoka.
Dakle, ja načelno nemam ništa protiv nijedne vjere - dok ne ide u ekstrem. Što je za mene ekstrem? Ubijati nekoga zbog vjere, maltretirati nekoga zbog vjere, diskriminirati nekoga zbog vjere, dakle takve stvari. Ovo mi ulazi u kategoriju "maltretiranja nekoga zbog vjere".
Da se razumijemo - ja intenzivno vjerujem u Boga. Ne vjerujem u Crkvu kao instituciju ni u svećenike kao Božje glasnike, ne idem u crkvu osim kad je nužno (e.g. svadbe, krstitke i sl.) i iako sam se udala u crkvi i jednog dana ću svoju djecu krstiti, od mise mi je stoput važniji najobičniji obiteljski ručak. I muž i ja imamo svoj vlastiti sustav vjerovanja koju uključuje neke elemente iz katoličanstva, ali i neke iz drugih religija. Kako rekoše u Stigmati, "Digni kamen i naći ćeš me, rascijepi drvo i naći ćeš me".
Ali da sad ne držim ja vama propovijedi o svojim uvjerenjima... o tome možemo drugi put ;)
Dakle, Jehovini svjedoci i slične religijske sekte - idu mi na živce, ukratko. Ne volim kad mi netko dolazi doma kako bi me "prosvijetlio", ne volim kad mi drugi govore što trebam i kako trebam, ne volim kad se prema meni postave u stilu "Treba joj objasniti" kao da nisam odrasla osoba koja je sasvim sposobna razmišljati svojom glavom i odlučiti u što će vjerovati, a u što ne.
I hvala lijepa na "ljubavnom" pismu - ali čovječe, to već ulazi u kategoriju NAPORNOG!
Naravno, svatko ima slobodu odabira kako će živjeti i u što će vjerovati, to nimalo ne osporavam - ali ne volim kad mi se to nameće kao jedino ispravno. Znam dosta ljudi koji žive na način na koji ja NIKAD ne bih mogla ni htjela živjeti, ali je to njihova stvar i ne smeta me - dokle god mi to NE NAMEĆU. Tako je i ovdje. Ako vi, dragi moji Jehovini svjedoci, imate slobodu vjerovati u te stvari u koje vjerujete, onda valjda i ja imam pravo na svoju slobodu vjerovanja, pravo da mi se ne nameće ništa što ne želim, zar ne?...
P.S. Ovo nije mrziteljski post i ispričavam se svima koje sam eventualno uvrijedila njime. Ovo je samo i isključivo izražavanje mog mišljenja.
Post je objavljen 04.12.2008. u 11:28 sati.