"Vječni Galilejac": Beskonačno u neizmjerno malenome (3)
A sada pustimo da u špilju uniđe ponizni čovjek, koji vjeruje da ne zna sve; čovjek koji hoće učiti, čovjek koji je jednostavan. On gleda isti prizor što ga je gledao oholica, a ipak on taj prizor drukčije vidi. Gleda krov staje i vidi veliko zvjezdano nebo; gleda Djetešce i vidi Onoga koga ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti; gleda jasle, a vidi Boga koji postade čovjekom da nam bude hrana. Zna da ove dječje očice gledaju dubinu srdaca i čitaju njihove tajne da ih jednom sude; povoji koji sada ovijaju tijelo Djeteta - on to znade - bit će jednom raskinuti, jer život ne može biti moćan zarobljen; zna da ove rumene usne svojim poljupcem daju neumrlost, a njihov govor donosi vijest mira i oproštenja. Zna da su svi narodi položeni u ove slabe ruke.
Datum je 25. prosinca, ali ovom poniznom čovjeku to je Božić; jasle su prijestolje, slama je kraljevsko perje, staja je dvorac, a Djetešce je Bog. On je našao Mudrost, jer je bio lud; našao je Moć, jer je bio slab; našao je Beskonačnost, Neizmjernost i Vječnoga Boga, jer je bio malen; - jer jedino kad smo maleni otkrit ćemo ono što je veliko.
Samo ponizan čovjek shvaća da mu je potrebna pomoć odozgo. Dakle samo ponizan čovjek razumije značenje Utjelovljenja. Sjetimo se da riječ "utjelovljenje", "inkarnacija", znači "u tijelu". Kad želimo istaknuti nečiju krjepost, npr. prijaznost, kažemo u pretjeranom obliku da je takav utjelovljena prijaznost. Pri tome mislimo da je ideal prijaznosti u njemu poprimio ljudski oblik. Kad sad govorimo o Utjelovljenju, doista mislimo na to da je Život, Istina i Ljubav savršenog Boga uzela vidljiv ljudski lik u osobi našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.
Vjera govori poniznu čovjeku: Ovo je Dijete Utjelovljena Riječ, pravi Bog i pravi Čovjek; On je Stvoritelj ljudskog roda, i taj Stvoritelj postao je čovjekom: On treba mlijeko za svoju hranu, ali iz njegove ruke hrane se ptice nebeske; rođen je od majke, ali on je Onaj koji je postojao prije svoje majke i prema tome učinio ju je lijepu i bezgrješnu, kako bismo i mi učinili sa svojom majkom, samo kad bismo mogli; leži na zemlji u slami, a ipak On podržava svemir i vlada Nebom; rođen je u vremenu, a ipak je postojao prije svih vremena. On, koji je stvorio zvijezde, sada je ispod zvijezda.
Zakonodavac zemlji - prognanik zemlje; On, koji ispunja svemir, leži u jaslama. A ipak oholica vidi samo djetešce. A ponizan čovjek, prosvijetljen vjerom, vidi u ovom Djetetu dva života Kristova - Božanski, koji Krist uvijek posjeduje svojim vječnim porađanjem u Očevu krilu, i ljudski život, koji je započeo svojim Utjelovljenjem u Djevičinom krilu i tu se ništa ne mijenja niti ima kakve smetnje. Božansko u njemu ne upija ono što je ljudsko; ono što je ljudsko ne umanjuje ono što je božansko. A u tom sjedinjenju samo je jedna osoba, Božanska Osoba, a to je Osoba Riječi Božje. Ovome nema nikakve ljudske analogije - ni sjedinjenje našeg tijela i naše duše u jedinstvu naše osobe ne govori nam ništa o dubini tajne Boga, koji postade čovjekom da bi čovjek opet mogao postati slika i prilika Božja.
Dakle samo ponizne, jednostavne duše, koje su dovoljno malene da vide Božju veličinu u malenom Djetetu, mogu razumjeti razlog njegova pohoda. On je došao na ovu našu jadnu zemlju da donese jednu zamjenu; da nam kaže kako samo Bog može reći: "Dajte mi vaše čovještvo, a ja ću vam dati moju vječnost; dajte mi vaše umorno tijelo, a ja ću vam dati otkupljenje; dajte mi svoje slomljeno srce, a ja ću vam dati ljubav; dajte mi svoje ništavilo, a ja ću vam dati moje Sve."
(nastavlja se)
Post je objavljen 04.12.2008. u 00:12 sati.