"Hoću da znate
da je Krist glava svakome čovjeku,
da je čovjek glava ženi
i da je Bog glava Kristu.
Svaki čovjek koji moli ili prorokuje pokrivene glave,
sramoti svoga poglavara.
Naprotiv, svaka žena koja moli ili prorokuje gologlava,
sramoti svoga poglavara.
U tome je i posve jednaka ošišanoj ženi.
Dakle: ako žena neće da nosi veo,
neka se ošiša!
Ali ako je sramota za ženu ošišati se ili obrijati glavu,
neka nosi veo!
Čovjek ne treba da pokriva glavu,
jer je slika i odsjev Božju,
a žena odsjev čovjekov,
budući da nije čovjek od žene,
nego žena od čovjeka,
i budući da čovjek nije stvoren radi žene,
nego žena radi čovjeka.
Zato žena treba da ima znak podložnosti na glavi radi anđela.
niti je žena nezavisna od čovjeka
niti čovjek od žene,
jer kao što je žena od čovjeka, tako je i čovjek po ženi,
a sve dolazi od Boga.
Prosudite sami
da li dolikuje da se žena gologlava moli Bogu?
Zar vas ne uči i sama priroda
da je čovjeku sramota ako nosi dugu kosu,
da je ženi dika ako nosi dugu kosu,
jer joj je kosa dana mjesto vela.
Ako ipak tko ima nakanu da se i dalje prepire -
ni mi, ni crkve Božje nemamo takva običaja." (1 Kor 11, 3-16)
Kad govori i o robovima i o ženama, Pavao uvijek prihvaća sliku svijeta i važeće društvene odnose. Nigdje on ne pokušava mijenjati društvene prilike, nego samo svima ukazuje, kako da i u tim prilikama budu što više Božji. Tumači im što su oni pred Bogom: pred Bogom nema niti robova niti slobodnjaka, nema ni muško ni žensko - Bog ne pravi razlike među ljudima.
Pavlove su preporuke uvijek bile: Radite prema zahtjevima prilika u kojima živite. Po istom principu po kojem je onda govorio da je ženama govor zabranjen, danas bi govorio da nije zabranjen. Jer se ne radi o tome, da on nešto zabranjuje ili dopušta, on samo piše ono što je u ono doba bila norma - tako to tumači već spominjani isusovac p. Norbert Baumert.
Izgleda kao da Pavao na nekim mjestima sam sebi proturiječi. U 1 Kor 14,33 kaže: "Kao i u svim crkvama svetih, žene neka na sastancima šute!", a ovdje, u gornjem tekstu, žene ne šute nego mole i prorokuju i zamjera im se samo ako su gologlave. Znači da nisu uvijek trebale šutjeti. Sastanci, na kojima su trebale šutjeti bili su savjetodavni sastanci, dok su kod bogoslužja glasno molile i prorokovle. Ni kod Židova ni kod Grka žena nije sudjelovala u donošenju odluka. S tih temelja polazi i sv. Pavao.
Što se tiče nošenja vela, p. Baumert kaže, da početno pitanje nije bilo treba li žena nositi veo ili ne, nego činjenica, da su žene za vrijeme prorokovanja raspuštale kosu, a s kosom su se poigravali i muškarci dok su prorokovali. To je bilo povezano sa poganskim običajima. Protiv toga govori sv. Pavao.
Ima tu još puno toga. Mislim da Pavao samo realno opisuje sliku ondašnjeg svijeta. I dandanas su žene, općenito uzevši, u nekoj vrsti "podređenosti" muškarcima, ali to je posljedica grijeha, a ne Božjeg određenja. U Knjizi Postanka piše: - on će gospodariti nad tobom -, a ne: on treba gospodariti nad tobom.
Međutim, u otkupiteljskom redu žena (Marija) je prva i ona daje život muškarcu (Isusu). Tako Isus iscjeljuje taj rascjep među spolovima time što se svijesno podložio i Zakonu i ženi, od koje uzima tijelo.
Post je objavljen 06.12.2008. u 19:07 sati.