Ovo je ipak Radio Purger, možemo se malo odmoriti od politike i opisati album koji se snimao 14 godina.
Nema tu više hitova kao što su "Don't Cry", "November Rain", "Welcome to the Jungle", "Patience" i ostalih, ali jedna stvar se nije promijenila - GNR još uvijek rade bolje laganice nego brze pjesme, i tako su "Street of Dreams" i "This I Love", laganice, najbolje pjesme na albumu. U 14 godina nisu uspjeli smisliti desetak pamtljivih riffova za brze pjesme, što zapravo i nije toliko čudno jer Slash nije ovdje, zamijenilo ga je čak 5 (slovima: pet!) gitarista: Robin Finck (Nine Inch Nails), Ron "Bumblefoot" Thal, Buckethead, Paul Tobias i ritam-gitarist Richard Fortus. Ukupno je 18 glazbenika izvelo ovaj album, što znači da je to sve pomiješano i da se nikoga ne čuje. Bilo bi bolje da je Buckethead sam na gitari. Razlika je otprilika takva kao u Pipsima otkad je Kraljo (najbolji gitarist u Hrvata ikad) otišao iz benda.
Ovo je orkestar, što znači da ovu glazbu treba dugo proučavati da bi se shvatila njena vrijednost, ali ovaj najskuplji album svih vremena (13 milijuna dolara) ima samo par dobrih pjesama. Axl Rose ima ogroman ego i snimio je sebi grandioznu posvetu, ali "manje je više", i više bi vrijedio jedan Slashov riff od svih nota odsviranih na ovom albumu.
"Chinese Democracy", kao i većina naslovnih pjesama na bilo kojem albumu, ne valja. "Shackler's Revenge" je bezlična. "Better" ima dobre power akorde, ali ništa što i bend iz garaže ne bi snimio. "Street of Dreams" je laganica, što znači da je automatski za klasu bolja, a i zanimljiva je. "If the World" bi više odgovarala Enriqueu Iglesiasu. "There Was a Time" nije pjesma. "Catcher In the Rhye" je melankolična laganica, ali loša. "Riad N' the Bedouins" je solidna brza pjesma. "Sorry" je naslabija laganica na albumu. "I.R.S." nije loša. Ali nije ni dobra. Za "Madagascar" vrijedi isto. "This I Love" je sjajna laganica. "Prostitute" je dosadna.
Sve u svemu, "Street of Dreams" i "This I love" su odlične pjesme i vrijedilo je izdati ovaj album zbog njih, a iako se činilo da je Axlov glas gotov i da ga je uništio svim onim vrištanjem, pjeva jednako kao i prije. Dobro ili loše, nije važno, ali Axl je još uvijek tu, i puno je raznovrsniji pjevač nego prije. Možda će sljedeća dva albuma koji su u planu biti manje grandiozni od ovoga, a više kvalitetni. Valjda su ispucali sve te pjesme koje su "morali" staviti na album samo zato jer su na njima radili godinama.
A možda je ovo ipak samo poruka mladim bendovima koji znaju za tri akorda i sve pjesme rade na istu šablonu "još smo tu i bolji smo od vas". To je istina, i većina mlađih rock bendova se može sakriti pred Gunsima jer ovako kompleksan album jednostavno ne mogu snimiti. Nakon Chinese Democracy, svi oni izgledaju kao amateri.
A kad sam već spomenuo Kralju, evo kako se svira gitara:
;)
Post je objavljen 03.12.2008. u 12:42 sati.