Eto, kao što ste mogli primjetiti iz naslova, danas sam jedna vrlo sam isfrustrirana baba.
Naime odbili su mi povišicu i ponudili mi usrane bonuse. Ma ne bi se ja bunila na bonuse, no s obzirom na stanje na tržištu u branši u kojoj radim, s bonusima si mogu rit obrisat, s oproštenjem (ni za to mi kroz mjesec ne budu dovoljni). A da ne pričam da imaju divan plan koji je još gori od stanja na tržištu (gori u moju štetu) tak da se stvarno mogu popet na krušku i fućkat! Mrš!
Da sam ih barem tražila neku bijesnu povišicu, cifru od koje zaboli glava, čak im ni nisam uvjetovala koju svotu želim.
Eto, jučer popizdih na odgovor, i vratim im moj zadnji očajnički krik trežeći samo par-sto kuna na neto iznos gore. Ozbiljno, cifra nije ni soma kuna. I sad opet čekam... Jesem ti život i sve, a ja već potpisala predugovor i sad mi treba prosjek za kredit.
Je.... ih Europa sve po spisku, ne znaš ko je gori, naši ili ovi izvana. Svi samo paze da bi imali ovaj mjesec dovoljno novaca da si kupe pristojan par finih čarapa, a ja još uvijek trčim po rasprodajama i bježim prek granice da bi si kupila pet pari čarapa za 5 eura. Još uvijek vozim staru krntiju koju malo-malo krpam jer si ne mogu priuštiti novi auto (a nekak su prestali pričati o službenom vozilu), vozim se i na plin kojeg trenutno nigdje nema (jer moj limeni ljubimac benzin troši ko da ima tri rupe u rezervoaru) pa već dva tjedna točim benzin unutra, imam 30 kilometara do posla (+ još 30 natrag) dnevno, i nemam privatnog šofera ni drugi auto ako me ovaj ostavi negdje na cesti. Svaki dan jedem sendviče i sličnu 'zdravu' hranu koju kupujem u konzumu jer nemam novca za pristojniji obrok ili nekaj zdravijeg (KUPUJMO HRVATSKO! u našim dućanima) i onda se bunim kak mi je metabolizam skršen, probava neredovita i pitam se od čega sam dobila žućne kamence?
Nemam se di parkirati jer ovi kvazi-radnici prek puta ograde cijeli parking za svoje potrebe (svi odreda fizički šljakeri a voze se bmw-i, mercedesi, bijesni nabrijani sportski auti, i mislim si da bi trebala dati otkaz i pitat ih dal trebaju još jednog radnika), i onda ostavljam auto sparkan na cesti, na ulazu, na pločniku, di god stignem i molim Boga da mi ga ne digne pauk jer nemam 800kn da podignem auto u Strojarskoj.
I oni meni ne daju usranu povišicu (samo da vam velim, s time kolko sam ih tražila, ne bi mogla ni auto podignuti u Strojarskoj).
E, da, i na odvikavanju sam od slatkog. Naime, nemam uz sebe, nisam kupila u dućanu, na kiosku, nisam donijela od kuće ni jedan bombon, ni jednu kockicu čokolade. Jel vi znate kolko to može biti frustrirajuće? A oni meni ne daju povišicu.
Ma ko ne bi bio lud????
Post je objavljen 03.12.2008. u 10:21 sati.