Marketing
Male laži
Pričala sam nedavno s nekim 'mališima'... hm, mališima...
Nisu to više ni mališi s 10 godina. Tj. neki od njih.
Razgovarali smo o 8 Božjoj zapovijedi... zapravo o ljubavi prema ISTINI...
O malim đačkim lažima... vezanim uz ocjene...
Najčešće su laži – reći mami i tati da se u školi nije dogodilo ništa, a dogodila se – slaba ocjena...
Ali zašto lagati kad će oni i tako saznati?
– A zato jer ih je STRAH OD KAZNE... naravno.
– A još, kažu, ako je petak nikako ne smiju reći loše vijesti iz škole jer slijedi kazna cijeli vikend... Bolje u ponedjeljak.
E, al nije ovo priča samo za tete iz škole i male đake.
Nismo li i mi veliki ko mala djeca nekad?
Mogu li i odrasli lagati iz straha pred nekim?
Naravno da mogu. Samo je pitanje – zašto je odrasle strah reći istinu kad nije ugodna.
I koliko na laži utječe strogi roditeljski odgoj...?
Čega se bojimo mi odrasli?
Ja sam se nikidan pobojala da kažem li istinu pred svima ispast ću prava budala, jer sam samo ja od svih nešto krivo shvatila. Šutila sam jer me nitko ništa nije pita.
Ali za moju pogrešku mogao se 'sumnjičiti' netko drugi. Mada cila stvar nije bitna – bitno je to da me bilo strah priznati da sam pogriješila pa sam se radije pravila da se mene to ne tiče.
Kaže netko da je naš najgori strah...
STRAH OD samog STRAHA...
E, nikad mi nije posve jasno zašto sveti Ivan kaže gdje ima straha da ljubav nije savršena...Ali, to je nekako i razumljivo.
Jer kad bi savršeno voljeli Boga te bili svjesni da smo pred njim zapravo ništa a opet da mu neizmjerno značimo.... lako bi nam bilo priznavati svoj pogreške i mane... jer čemu taj maskenbal pred Bogom Ocem koji ionako sve vidi i sve zna
a na koncu je jedino Njegov sud bitan.
Post je objavljen 02.12.2008. u 20:49 sati.